Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
verificirati — verificírati dv. <prez. verifìcīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. verifìcīrān, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. potvrditi/potvrđivati istinu svjedočeći ili iznoseći dokaze 2. ovjeriti/ovjeravati [verificirati potpise kod… … Hrvatski jezični portal
verificírati — dv. 〈prez. verifìcīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. verifìcīrān, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}potvrditi/potvrđivati istinu svjedočeći ili iznoseći dokaze 2. {{001f}}ovjeriti/ovjeravati [∼ potpise kod bilježnika; ∼ zastupnički mandat] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
verifikator — verifìkātor (verifikȃtor) m DEFINICIJA razg. onaj koji ovjerava; ovjerovitelj ETIMOLOGIJA vidi verificirati … Hrvatski jezični portal
verificirano — verifìcīrano pril. DEFINICIJA na verificiran način, ovjereno, potvrđeno ETIMOLOGIJA vidi verificirati … Hrvatski jezični portal
verifikacija — verifikácija ž DEFINICIJA 1. potvrđivanje, dokazivanje pravovaljanosti; ovjera 2. način dokazivanja ili utvrđivanja istinitosti, točnosti, sigurnosti i sl. čega SINTAGMA interpersonalna verifikacija fil. lingv. stav koji prosuđuje odnos istine i… … Hrvatski jezični portal
verifikacijski — verifikácījskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na verifikaciju [verifikacijski postupak za dobivanje licence] ETIMOLOGIJA vidi verificirati … Hrvatski jezični portal
verifikácija — e ž (á) glagolnik od verificirati: verifikacija hipoteze; načelo verifikacije v znanosti / predložiti načrte v verifikacijo; verifikacija šole; izpolnjevati pogoje za verifikacijo … Slovar slovenskega knjižnega jezika
