- verifikácija
- -e ž (á) glagolnik od verificirati: verifikacija hipoteze; načelo verifikacije v znanosti / predložiti načrte v verifikacijo; verifikacija šole; izpolnjevati pogoje za verifikacijo
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
verifikacija — verifikácija ž DEFINICIJA 1. potvrđivanje, dokazivanje pravovaljanosti; ovjera 2. način dokazivanja ili utvrđivanja istinitosti, točnosti, sigurnosti i sl. čega SINTAGMA interpersonalna verifikacija fil. lingv. stav koji prosuđuje odnos istine i… … Hrvatski jezični portal
verifikácija — verifikácij|a ž 1. {{001f}}potvrđivanje, dokazivanje pravovaljanosti; ovjera 2. {{001f}}način dokazivanja ili utvrđivanja istinitosti, točnosti, sigurnosti i sl. čega … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ȍvjera — ž čin kojim se što potvrđuje, ovjerava; verifikacija … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
veri- — DEFINICIJA kao prvi dio riječi znači istinit, pravi [verifikacija]; istino , pravo ETIMOLOGIJA lat. veri ; verus: pravi, istinit … Hrvatski jezični portal