zvonjênje

zvonjênje
-a s (é) glagolnik od zvoniti: poslušati zvonjenje; glasno zvonjenje zvonov / od daleč se je oglasilo zvonjenje / po zvonjenju so šli vsi učenci v razred; prebudilo ga je zvonjenje budilke; zvonjenje telefona, hišnega zvonca / jutranje, večerno zvonjenje; zvonjenje za umrlim / zvonjenje lovskih psov ∙ zvonjenje v ušesih občutek zvenenja nepretrganega visokega tona

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Игры ⚽ Нужен реферат?

Look at other dictionaries:

  • zvonílo — a s (í) priprava za zvonjenje: udariti po zvonilu; zvoniti z zvonilom; zvonilo v uri ● star. vaščani so se veselili novega zvonila zvona; star. plačati za zvonilo zvonjenje …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • odzvòniti — (∅) svrš. 〈prez. òdzvonīm, pril. pr. īvši, prid. rad. odzvònio〉 1. {{001f}}završiti zvonjenje 2. {{001f}}dosl. i pren. odjeknuti, razleći se (po okolini) 3. {{001f}}pren., ob. {{001f}}u: [odzvonilo mu je, iron. došao mu je kraj] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zvȍn — m 〈N mn zvònovi〉 ekspr. knjiš. 1. {{001f}}zvuk zvona, zvonjenje 2. {{001f}}pojedinačan zvuk udara klatna o stijenku zvona …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zvȍno — zvȍn|o sr 〈G mn zvônā〉 1. {{001f}}metalna, kadšto limena naprava za proizvodnju zvuka udaranjem jezičca (ob. kruškasta, dolje podrezana oblika) 2. {{001f}}ljevkast ili valjkast predmet s otvorom okrenutim dolje [ronilačko ∼o; stakleno ∼o] 3.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • àngelus — m kat. 1. {{001f}}jutarnje i večernje zvonjenje kod rimokatolika (ljeti u 4 odn. u 20 sati, a zimi u 5 odn. u 19 sati) 2. {{001f}}rimokatolička molitva uz jutarnja i večernja zvona; Pozdrav Gospin, Zdravo, Marijo! (prema početnim riječima) 3.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • odzvoniti — odzvòniti (Ø) svrš. <prez. òdzvonīm, pril. pr. īvši, prid. rad. odzvònio> DEFINICIJA 1. završiti zvonjenje 2. razleći se (po okolini), odjeknuti (dosl. i pren.) 3. pren., ob. u: [odzvonilo mu je, iron. došao mu je kraj] ETIMOLOGIJA od (ot ) …   Hrvatski jezični portal

  • prakatur — prȁkatur (prakàtūr) m DEFINICIJA kat. crkveni poslužitelj kojem je povjerena briga za čistoću i otvaranje crkve, pripravu liturgijske odjeće, zvonjenje i sl.; crkvenjak ONOMASTIKA pr. (prema zanimanju): Prakàtūr (Baranja, Cres), Prakatúrović… …   Hrvatski jezični portal

  • zvono — zvȍno sr <G mn zvȏnā> DEFINICIJA 1. metalna, kadšto limena naprava za proizvodnju zvuka udaranjem jezičca (ob. kruškasta, dolje podrezana oblika) 2. ljevkast ili valjkast predmet s otvorom okrenutim dolje [ronilačko zvono; stakleno zvono] 3 …   Hrvatski jezični portal

  • zvon — zvȍn m <N mn zvònovi> DEFINICIJA ekspr. knjiš. 1. zvuk zvona, zvonjenje 2. pojedinačan zvuk udara klatna o stijenku zvona ONOMASTIKA pr. (prema zanimanju, v. i Zvonimir): Zvònār (630, Međimurje, Đurđevac, Bjelovar), Zvonárek (190, Međimurje …   Hrvatski jezični portal

  • tinitus — tȉnitus m DEFINICIJA term. zvučne pojave (zvonjenje, šumovi) u ušima bez vanjskog podražaja ETIMOLOGIJA lat. tinnitus ≃ tinnire: zveketati …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”