zakonít

zakonít
-a -o prid. (ȋ) 1. ki je v skladu z zakoni, predpisi: zakonit ukrep; zakonito poslovanje / zakoniti rok; doseči kaj po zakoniti poti // z zakonom priznan ali dovoljen: imeti do česa zakonito pravico; zakonito plačilno sredstvo / zakoniti lastnik; zakonita posest // ki temelji na pravu, zlasti na zakonu: zakonita oblast, vlada 2. po zakonu priznan na osnovi veljavno sklenjene zakonske zveze: zakoniti sin; zakonita žena 3. publ. skladen z določenim zakonom, pravilom: nujen, notranje zakonit postopek / to je postalo skoraj zakonit pojav stalen, reden zakoníto prisl.: zakonito se pojavljati; zakonito ravnati

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Игры ⚽ Поможем написать реферат

Look at other dictionaries:

  • zákonit — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji se slaže sa zakonom, koji se zasniva na zakonu 2. {{001f}}priznat zakonom, pravovaljano sklopljen (o braku) [∼i muž; ∼a žena; ∼o dijete] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zakonit — zákonit prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji se slaže sa zakonom, koji se zasniva na zakonu 2. priznat zakonom, pravovaljano sklopljen (o braku) [zakoniti muž; zakonita žena; zakonito dijete] ETIMOLOGIJA vidi zakon …   Hrvatski jezični portal

  • nezakonit — nezákonit prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji nije u skladu sa zakonom, koji je u suprotnosti sa zakonom, opr. zakonit SINTAGMA nezakonito dijete dijete rođeno izvan bračne zajednice, vanbračno dijete ETIMOLOGIJA ne + v. zakon, zakonit …   Hrvatski jezični portal

  • dìvljī — dìvlj|ī prid. 〈neodr. dìvalj rij. zast. neob.〉, opr. pitom 1. {{001f}}zool. koji nije pripitomljen [∼i magarac; ∼i konj] 2. {{001f}}bot. agr. (biljka) koja nije cijepljena [∼a kruška] 3. {{001f}}koji je pust [∼i kraj]; nenaseljen 4. {{001f}}a.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • lȅgitīman — prid. 〈odr. mnī〉 koji je osnovan na zakonu; opravdan, zakonit …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • lègālan — prid. 〈odr. lnī〉 1. {{001f}}koji je u skladu sa zakonom, zakonom dopušten; zakonit, zakonski, pravovaljan, opr. ilegalan 2. {{001f}}koji je uspostavljen zakonom; normativan, statutaran 3. {{001f}}koji je svojstven pravu i pravnicima ✧ {{001f}}lat …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • prèdvesti — (koga) svrš. 〈prez. predvèdēm, pril. pr. ēvši, prid. rad. prèdveo, prid. trp. predvèden〉 1. {{001f}}dovesti koga pred suca ili istražitelja pod službenom pratnjom na zakonit način [biti predveden] 2. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}predvoditi{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zákonskī — prid. 1. {{001f}}kao dio zakona, u duhu zakona, koji se odnosi na zakone 2. {{001f}}zakonit …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • protuzakonit — protuzákonit prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji je protivan zakonu [protuzakonit postupak] ETIMOLOGIJA protu + v. zakon, zakonit …   Hrvatski jezični portal

  • bezakonit — bezákonit prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji nije sukladan zakonu, koji je protivan zakonu; nezakonit ETIMOLOGIJA bez + v. zakon, zakonit …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
… Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”