Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
zákonitōst — ž 1. {{001f}}stanje i svojstvo onoga što je zakonito 2. {{001f}}stanje u kojem se primjenjuju i poštuju zakoni … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zakonitost — zákonitōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA 1. stanje i svojstvo onoga što je zakonito 2. stanje u kojem se primjenjuju i poštuju zakoni ETIMOLOGIJA vidi zakon … Hrvatski jezični portal
Юридические журналы — периодические издания, освещающие теоретические и практические вопросы права. В России первые попытки издания Ю. ж. относятся к началу 19 в. (например, «Журнал правоведения», 1812). Только во 2 й половине 19 в. стал издаваться «Журнал… … Большая советская энциклопедия
arhitektònika — ž 〈D L ici〉 1. {{001f}}znanost o građevnim oblicima i stilovima 2. {{001f}}pren. unutrašnja zakonitost ili načelo po kojem je što izgrađeno [∼ muzičkog djela] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
legálnōst — ž svojstvo onoga što je legalno; zakonitost, pravovaljanost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lògika — lògi|ka ž 〈D L ici, G mn lȍgīkā〉 1. {{001f}}filozofska disciplina, znanost o mišljenju, o metodi zaključivanja; proučava oblike, zakonitosti i uvjete razložitih misli i opće metode spoznaje istine 2. {{001f}}način razmišljanja, zaključivanja, u… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
náći — (koga, što, se) svrš. 〈prez. nȃđēm (se), pril. pr. nàšāvši (se), imp. náđi (se), aor. náđoh (se), prid. rad. nȁšao (se), prid. trp. nȃđen〉 1. {{001f}}(što, koga) tražeći (proučavajući, iskustvom, osjećajem, intelektom) ili slučajno doći u posjed … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prȁvilo — prȁvil|o sr stalan, čvrst, nepromjenljiv, uzajaman odnos kakvih pojava, u kojem dolazi do izražaja određena zakonitost; princip [matematičko ∼o] ∆ {{001f}}∼o desne ruke fiz. pravilo kojim se određuje smjer inducirane struje; ∼o trojno mat.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prímjer — m 1. {{001f}}ono što je nađeno ili konstruirano kao uzorak pomoću kojega se objašnjava, potkrepljuje tvrdnja ili uočava zakonitost 2. {{001f}}ono što može poslužiti kao uzor, na što se treba ugledati [∼ za ugled; dobar/loš ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pòučak — m 〈G čka, N mn čci〉 načelo, pravilo koje izražava određenu zakonitost, pravilnost, odnos (kakvih pojava, uvjeta i sl.) [Pitagorin ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
