- ubikácija
- -e ž (á) knjiž. kraj, prostor, kjer kaj je, se nahaja: ubikacija svetišča / železniške ubikacije stavbe, zgradbe; vinske gorice z ubikacijami za vinogradnike z domovi, s stanovanji
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
ubikacija — ubikácija ž DEFINICIJA fil., v. umještenost ETIMOLOGIJA vidi ubicirati … Hrvatski jezični portal
ùmještenōst — ž fil. kategorijalna oznaka prisutnosti nekog bića u nekom mjestu; ubikacija … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
umještenost — ùmještenōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA fil. kategorijalna oznaka prisutnosti nekog bića u nekom mjestu; ubikacija ETIMOLOGIJA vidi umjestiti … Hrvatski jezični portal