- pričúvati
- -am dov. (ū) knjiž., redko prihraniti: pričuvati sladkor, vino; pričuvati kaj za hude čase pričúvan -a -o: pričuvana hrana
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
pričúvati
Look at other dictionaries:
pričuvati — pričúvati svrš. <prez. prìčūvām, pril. pr. īvši, prid. trp. prìčūvān> DEFINICIJA 1. (koga, što) sačuvati kao zalihu, rezervu 2. čuvati neko vrijeme [pričuvati dijete] 3. (se) pripaziti na sebe 4. (se) (čega) ustegnuti se, uzdržati se… … Hrvatski jezični portal
pričúvati — (koga, što, se) svrš. 〈prez. prìčūvām (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. prìčūvān〉 1. {{001f}}(koga, što) sačuvati kao zalihu, rezervu 2. {{001f}}čuvati neko vrijeme [∼ dijete] 3. {{001f}}(se) pripaziti na sebe 4. {{001f}}(se) (čega) ustegnuti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prìgledati — (koga, što) svrš. 〈prez. ām, pril. pr. āvši, prid. trp. prìgledān〉 pogledati, obići koga ili što, pripaziti, pričuvati [prigledaj kavu da ne pokipi] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prìpaziti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. prìpažen〉 1. {{001f}}pričuvati (se) 2. {{001f}}obratiti pozornost na koga, na što … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pripaziti — prìpaziti (koga, što, se) svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. prìpažen> DEFINICIJA 1. pričuvati (se) 2. obratiti pozornost na koga, na što ETIMOLOGIJA pri + v. paziti … Hrvatski jezični portal
prigledati — prìgledati (koga, što) svrš. <prez. ām, pril. pr. āvši, prid. trp. prìgledān> DEFINICIJA pogledati, obići koga ili što, pripaziti, pričuvati [prigledaj kavu da ne pokipi] ETIMOLOGIJA pri + v. gledati … Hrvatski jezični portal
pričuvnica — príčūvnica ž DEFINICIJA v. pričuvnik ETIMOLOGIJA vidi pričuvati … Hrvatski jezični portal
pričuvnički — príčūvničkī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na pričuvu i pričuvnike ETIMOLOGIJA vidi pričuvati … Hrvatski jezični portal
pričuvnik — príčūvnīk m <N mn īci> DEFINICIJA pov. vojn. pripadnik pričuve, u domobranstvu do 1918. i 1941 1945; rezervist ETIMOLOGIJA vidi pričuvati … Hrvatski jezični portal
pričuva — prȋčuva ž DEFINICIJA 1. rij. višak ostavljen za kasnije; zaliha 2. vojn. sport rezerva [u pričuvi u rezervi (o vojnim jedinicama i pojedincima)] ETIMOLOGIJA vidi pričuvati … Hrvatski jezični portal
