porušen — pòrušen prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji je srušen u dijelovima, kojemu su srušeni svi ili mnogi dijelovi [grad porušen u potresu] 2. pren. koji je fizički propao (o osobi) ETIMOLOGIJA vidi porušiti … Hrvatski jezični portal
pòrušen — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji je srušen u dijelovima, kojemu su srušeni svi ili mnogi dijelovi [grad ∼ u potresu] 2. {{001f}}pren. koji je fizički propao (o osobi) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
porúšiti — im, in porušíti in porúšiti im dov. (ú ȗ; ȋ ú) 1. s silo narediti, da zlasti objekt, objekti razpadejo na dele, kose: porušiti barako, bunker; potres je porušil velik del mesteca; hiša se je porušila / z bombardiranjem porušiti mesto; ekspr.… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
pòrušenōst — ž 1. {{001f}}stanje onoga što je porušeno [∼ grada (nakon bombardiranja i sl.)] 2. {{001f}}osobina onoga koji je porušen, koji je fizički propao, {{c=1}}usp. {{ref}}porušen (2){{/ref}} 3. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}ruševnost{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
porušenost — pòrušenōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA 1. stanje onoga što je porušeno [porušenost grada (nakon bombardiranja i sl.)] 2. osobina onoga koji je porušen, koji je fizički propao, usp. porušen (2) 3. v. ruševnost ETIMOLOGIJA vidi… … Hrvatski jezični portal
pòrušiti — (što, se) svrš. 〈prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. pòrušen〉 1. {{001f}}(što) srušiti sve redom 2. {{001f}}(se) fizički propasti (o osobi) ⃞ {{001f}}∼ figure šah predati partiju … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
porušiti — pòrušiti svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. pòrušen> DEFINICIJA 1. (što) srušiti sve redom 2. (se) fizički propasti (o osobi) FRAZEOLOGIJA porušiti figure šah predati partiju ETIMOLOGIJA po + v. rušiti … Hrvatski jezični portal
imé — na s (ẹ̑) 1. beseda, več besed, ki se uporabljajo za razlikovanje, določevanje a) posameznega človeka: določiti, izbrati otroku ime; s tresočo se roko je napisal ime; lepo, smešno ime; predstavil se je s tem imenom; seznam imen / ni hotel… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
nèporúšen — a o prid. (ȅ ū) ki ni porušen: neporušena hiša šna o prid. (ȅ ú ȅ ū) neporušljiv: utrdba se je zdela neporušna / neporušen mir … Slovar slovenskega knjižnega jezika