obligácija

obligácija
-e ž (á) 1. jur. pravno razmerje, na podlagi katerega je ena stranka upravičena zahtevati od druge določeno dajatev, storitev; obveznost, obveza: nastanek obligacije // knjiž., redko obveznost, dolžnost: ni prišel, ker ima druge obligacije 2. fin. vrednostni papir, ki prinaša vplačniku obresti in je podlaga za vračilo posojila; obveznica: izdati obligacije; naložiti denar v obligacije / državne obligacije

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Игры ⚽ Поможем написать реферат

Look at other dictionaries:

  • obligácija — ž 1. {{001f}}čin čijeg vezivanja moralnim, društvenim ili pravnim obvezama 2. {{001f}}obvezujuća snaga zakona, ugovora, obećanja ili osjećaja dužnosti 3. {{001f}}ekon. vrijednosni papir obično s fiksnim iznosom; obveznica, priznanica, zadužnica ✧ …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • obligacija — obligácija ž DEFINICIJA 1. a. čin čijeg vezivanja moralnim, društvenim ili pravnim obvezama b. obvezujuća snaga zakona, ugovora, obećanja ili osjećaja dužnosti 2. ekon. vrijednosni papir obično s fiksnim iznosom; obveznica, priznanica, zadužnica… …   Hrvatski jezični portal

  • obligacija — obligãcija dkt. Obligãcijų turėtojas, saviniñkas …   Bendrinės lietuvių kalbos žodyno antraštynas

  • obligacija — obligãcija sf. (1) TrpŽ 1. (sov.) buvusioje Tarybų Sąjungoje – valstybinės išlošiamosios paskolos bilietas: Antanas išlošė obligãcijos penkis šimtus rublių Rs. 2. vertybinis popierius, duodantis iš anksto nustatytą pelną procentų pavidalu …   Dictionary of the Lithuanian Language

  • Lietuvos Respublikos Vyriausybės obligacija — statusas Aprobuotas sritis vertybinių popierių apyvarta apibrėžtis Lietuvos Respublikos Vyriausybės vertybinis popierius, kurio nominalioji galiojimo trukmė viršija vienus metus. atitikmenys: angl. Lithuanian Government bond šaltinis Lietuvos… …   Lithuanian dictionary (lietuvių žodynas)

  • òbveznica — ž 1. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}obveznik{{/ref}} 2. {{001f}}ekon. vrijednosni papir koji je dokument o uplati udjela u nekom kapitalu; obligacija …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • obveznica — òbveznica ž DEFINICIJA 1. v. obveznik 2. ekon. vrijednosni papir koji je dokument o uplati udjela u nekom kapitalu; obligacija ETIMOLOGIJA vidi obvezati …   Hrvatski jezični portal

  • obligacijski — obligácījskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na obligacije; obligacioni SINTAGMA obligacijsko (obvezno) pravo pravn. dio građanskog prava; bavi se obligacijskim (obveznim) odnosima ETIMOLOGIJA vidi obligacija …   Hrvatski jezični portal

  • obligacioni — ȍbligacionī prid. DEFINICIJA v. obligacijski ETIMOLOGIJA vidi obligacija …   Hrvatski jezični portal

  • obligatan — ȍbligātan prid. <odr. tnī> DEFINICIJA 1. pravn. koji je pravno ili moralno obvezujući, koji je zadan obligacijom 2. koji je neizostavan; obavezan, obligatoran, obvezatan ETIMOLOGIJA vidi obligacija …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
… Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”