- novínarski
- -a -o prid. (ȋ) nanašajoč se na novinarje: novinarski poklic; novinarsko delo / novinarska izkaznica / novinarska etika / novinarski stil
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
novínarski
Look at other dictionaries:
reportáža — ž novinarski izvještaj kojim se događaji i okolnosti prikazuju i opisuju na temelju obavijesti prikupljenih na terenu [novinska ∼; foto∼; radio∼; televizijska ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
stı̏l — m 〈N mn stìlovi〉 1. {{001f}}ukupnost odlika koje čine prepoznatljivim graditeljstvo, umjetnost, književnost itd. jednog vremena ili stvaraoca [gotički ∼; matoševski ∼] 2. {{001f}}karakterističan način pisanja, izvođenja ili izražavanja jezičnim… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
stil — stȉl m <N mn stìlovi> DEFINICIJA 1. ukupnost odlika koje čine prepoznatljivim graditeljstvo, umjetnost, književnost itd. jednog vremena ili stvaraoca [gotički stil; matoševski stil] 2. karakterističan način pisanja, izvođenja ili… … Hrvatski jezični portal
reportaža — reportáža ž DEFINICIJA novinarski izvještaj kojim se događaji i okolnosti prikazuju i opisuju na temelju obavijesti prikupljenih na terenu [novinska reportaža; fotoreportaža; radioreportaža; televizijska reportaža] ETIMOLOGIJA vidi report … Hrvatski jezični portal
varia — vȃria sr mn <indekl.> DEFINICIJA 1. kolekcija različitih stvari; zbirka 2. reportaža o različitim temama, ob. lagan i anegdotalan novinarski tekst, crtica ETIMOLOGIJA lat. <N mn>: različita … Hrvatski jezični portal
céh — a m (ẹ̑ ẹ̄) nekdaj stanovska organizacija obrtnikov iste stroke: sprejeli so ga v ceh; združevati se v cehe; čevljarski ceh // slabš. skupina ljudi istega poklica z enakimi interesi: filmski, novinarski ceh … Slovar slovenskega knjižnega jezika
mazáč — a m (á) 1. nav. slabš. kdor nestrokovno opravlja kako delo, zlasti zdravljenje: stroj je popravljal neki mazač; pomoči ni iskal pri zdravnikih, ampak pri domačih mazačih / novinarski mazač 2. slabš. slikar: mazač je razstavil svoje delo kot… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
paberkoválec — lca [u̯c tudi lc] m (ȃ) kdor paberkuje: nagnali so paberkovalce, ki so kradli iz snopov / ekspr. novinarski paberkovalci … Slovar slovenskega knjižnega jezika
