- blagoglásje
- -a s (ȃ) ubranost glasov: pesnik skrbi za besedno blagoglasje
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
blagòglāsje — sr, {{c=1}}v. {{ref}}blagozvučje{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blagoglasje — blagòglāsje sr DEFINICIJA v. blagozvučje ETIMOLOGIJA vidi blagoglasan … Hrvatski jezični portal
blȁgozvūčje — sr sklad zvuka, ono što dobro zvuči, pravilan naglasak, uz dobar raspored vokala i konsonanata, umetanje pokretnog vokala radi izgovora [sa snijegom umjesto s snijegom]; slijed glasova prikladan za izgovor; blagoglasje, blagozvučnost, eufonija,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blagozvučje — blagòzvūčje sr DEFINICIJA sklad zvuka, ono što dobro zvuči, pravilan naglasak, uz dobar raspored vokala i konsonanata, umetanje pokretnog vokala radi izgovora, slijed glasova prikladan za izgovor [sa snijegom umjesto s snijegom]; blagoglasje,… … Hrvatski jezični portal
eufonija — eufònija ž DEFINICIJA 1. ugodan akustički dojam postignut prikladnim grupiranjem glasova ili riječi; blagoglasje, opr. kakofonija 2. gram. glasovna promjena nastala iz potrebe za lakšim izgovorom ETIMOLOGIJA grč. euphōnía: ugodan glas ≃ eu +… … Hrvatski jezični portal
evfoníja — e ž (ȋ) knjiž. ubranost glasov; blagoglasje: pazil je na besedno evfonijo … Slovar slovenskega knjižnega jezika
lepoglásje — a s (ȃ) star. blagoglasje: kritik je očital pesniku, da premalo pazi na lepoglasje … Slovar slovenskega knjižnega jezika
nèblagoglásje — a s (ȅ ȃ) neubranost glasov: blagoglasje in neblagoglasje / neblagoglasje verzov … Slovar slovenskega knjižnega jezika