napráviti

napráviti
-im dov. (á ȃ) 1. s širokim pomenskim obsegom z delom omogočiti nastanek česa: napraviti cesto; čevljar je napravil čevlje; napraviti načrt, program; za to pecivo napravite krhko testo; pog.: napraviti kosilo skuhati, pripraviti; napraviti si hišo zgraditi, sezidati / napraviti posteljo postlati, urediti; napraviti tabor postaviti / iz jabolk napraviti marmelado pridobiti / napraviti steljo za zimo nagrabiti, pripraviti; nar. napravili bomo stroje, pa bo delo lažje kupili, priskrbeli / napraviti balkonu streho // z določeno aktivnostjo, dejanjem doseči nastanek česa: napraviti globoke brazde v les; napraviti črto potegniti; napraviti si kodre / napraviti ogenj zanetiti; napraviti red v stanovanju / močna burja je napravila zamete // dati čemu kako lastnost, značilnost: napraviti goro dostopno; ta frizura jo napravi mlajšo; napraviti koga nesposobnega za delo; vino ga je napravilo zaspanega / napraviti komu veselje, žalost 2. z aktivnostjo doseči uresničitev kakega a) opravila, dela; narediti: to bom že sama napravila, mi boste pa kdaj drugič pomagali; oče še marsikaj napravi pri hiši, čeprav je že star; uspešno, temeljito napraviti kaj b) dejanja; storiti: kaj si pa napravil, da je vse umazano; zamudil je, to je napravil že večkrat; napraviti kaj iz lahkomiselnosti / napravi, kot misliš, da je prav; napravil je po vesti / napraviti napako, prestopek // z oslabljenim pomenom, z glagolskim samostalnikom izraža dejanje, kot ga določa samostalnik: napraviti gib, korak; napraviti izlet; napraviti dober vtis; na tem mestu je napravil preoster zavoj, zato je padel 3. redko dokončati, končati: omaro imam že v delu, vendar ne vem, kdaj jo bom napravil 4. navadno z dajalnikom povzročiti komu zlasti kaj neprijetnega: kaj ti je napravil, da jokaš; kaj si si pa napravil, da si ves krvav // navadno s prislovom z dejanjem pokazati do česa določen odnos: grdo si napravil s knjigo / tako ne smeš napraviti z njo 5. napraviti, da ima kdo na telesu obleko, obutev, dodatke; obleči: napraviti otroka; počakaj, moram se še napraviti; hitro, lepo se napraviti 6. zastar. pregovoriti, prepričati: napravil ga je, da je povedal skrivnost; napravili so ga, da je šel domov ● ekspr. napraviti kariero uspeti; ekspr. napraviti konec molku, smehu povzročiti, da preneha molk, smeh; ekspr. napraviti kozla za vrtnarja dati, zaupati komu mesto, ki je zanj glede na njegove napake popolnoma neprimerno; ekspr. napraviti križ čez kaj odpovedati se čemu; obupati nad čim; ekspr. napraviti dolg obraz z mimiko na obrazu izraziti razočaranje, žalost; pog. napravil ji je otroka povzročil, da je zanosila, čeprav tega ni želela; ekspr. napraviti piko na i z majhnim, a pomembnim dejanjem zadevo končati; napraviti komu prostor umakniti se mu; v svoji hiši bom že sam napravil red stvari, ki se tičejo mene ali moje družine, bom uredil sam; pog. s tem avtom je napravil že sto tisoč kilometrov prevozil; ekspr. bolezen in zgaranost sta napravili svoje povzročili onemoglost, nezmožnost za delo; povzročili smrt; pog. vso pot je napravil peš prehodil; ekspr. ne vem, kaj se da tu napraviti izraža zelo slab, brezupen položajlov. napraviti dvojec izstreliti dva zaporedna strela, od katerih vsak zadene drugo žival; rel. napraviti križ; voj. napraviti izpad napráviti se 1. nastati, pojaviti se: bula se mu je napravila na vratu; na vodi se je napravil led; od dolge hoje so se mu napravili žulji / napravila se je huda zima / napravil se je dan zdanilo se je // nav. ekspr. postati zelo dober, lep, močen: fant se je napravil; v teh nekaj letih se je zares napravila 2. pokazati določeno stanje ali lastnost, ki v resnici ne obstaja: napraviti se bolnega, redko bolan; napraviti se gluhega; napravil se je, da spi; napravil se je, kot da je ni videl 3. star. odpraviti se, nameniti se: napraviti se proti gozdu, na pot, v mesto; napraviti se domov; hitro so se napravili za ubežniki ● pog. vreme se bo napravilo izboljšalo, ustalilo; pog. počakaj, se bo že kako napravilo uredilo; zastar. napravilo se je, da nisem mogel dva dni nikamor zgodilo, primerilo naprávljen -a -o: kres je že napravljen; napravljen iz brona, lesa; športno napravljen moški; napravljen v črno, za gledališče; ocena, napravljena na podlagi gradiva; lepo napravljena ženska; vse je v redu napravljeno

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Игры ⚽ Нужно решить контрольную?

Look at other dictionaries:

  • napraviti — nàpraviti (se) svrš. <prez. nàpravīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. nàpravljen> DEFINICIJA 1. (što) izraditi, stvoriti, sastaviti [napraviti lutku; napraviti napitak] 2. (što) počiniti, uzrokovati [napraviti štetu; napraviti glupost] …   Hrvatski jezični portal

  • nàpraviti — (što, se) svrš. 〈prez. nàpravīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. nàpravljen〉 1. {{001f}}(što) izraditi, stvoriti, sastaviti [∼ lutku; ∼ napitak] 2. {{001f}}(što) počiniti, uzrokovati [∼ štetu; ∼ glupost] 3. {{001f}}(se) pretvarati se,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • dáti — dám dov., 2. mn. dáste, 3. mn. stil. dadó, dadé; dál (á) 1. napraviti, da preide kaj k drugemu: dati komu knjigo, kos kruha, rožo; dati sinu denar za kino; daj sem tisto knjigo / dati komu kosilo, jesti, piti / dati posestvo sinu / dati komu kaj… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • izrabíti — in izrábiti im dov. (ȋ á) 1. popolnoma, v celoti porabiti: izrabiti ves kredit // napraviti, da se kaj funkcionalno, namensko izpolni: izrabiti prostor / ves prosti čas izrabi za študij 2. napraviti, da kaj opravi svoj namen: maksimalno izrabiti …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • izročíti — ím dov., izróčil (ȋ í) 1. napraviti, da preide kaj k drugemu: izročiti komu denar, knjigo; izročiti telegram naslovniku / izročiti posestvo sinu / izročiti komu kaj v last / ekspr. izročite mu lepe pozdrave / izročiti tuji državi storilca… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • oddáti — dám dov., 2. mn. oddáste in oddáte; oddál (á) 1. napraviti, da preide kaj k drugemu: oddati blago stranki, ključ vratarju, pismo naslovniku / oddati skupino drugemu vodiču / oddati v najem, zakup dati // napraviti, da preide kaj drugemu v uporabo …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • učìniti — (što) svrš. 〈prez. ùčinīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ùčinjen〉 1. {{001f}}a. {{001f}}napraviti kakvu radnju [∼ korak]; uraditi b. {{001f}}obaviti kakav posao; načiniti 2. {{001f}}kakvom radnjom stvoriti nove činjenice [∼ budalu (od koga)];… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • učiniti — učìniti (što) svrš. <prez. ùčinīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ùčinjen> DEFINICIJA 1. a. napraviti kakvu radnju; uraditi [učiniti korak] b. obaviti kakav posao; načiniti 2. kakvom radnjom stvoriti nove činjenice; napraviti [učiniti budalu… …   Hrvatski jezični portal

  • izkorístiti — im dov. (í ȋ) 1. popolnoma, v celoti porabiti: izkoristil je ves kredit / dopusta ne more več dobiti, ker ga je že izkoristil // napraviti, da se kaj funkcionalno, namensko izpolni: dobro izkoristiti prostor / izkoristiti in zapraviti čas / lepo …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • naložíti — ím dov., nalóžil (ȋ í) 1. napraviti, da pride kaj na kako vozilo, žival z namenom, da se prepelje, prenese: naložiti les, tovor, živino; naložiti na mulo, nosila, voz; naložiti si drv v naročje / naložiti ladjo, vagon // napraviti, da pride kaj… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”