Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
konsonanca — konsonànca ž <G mn konsonanácā/ ī> DEFINICIJA 1. sklad, blagozvučje, harmonija 2. jez. knjiž. a. rima s različitim naglašenim samoglasnicima (podudaranje samo krajnjih suglasnika u riječima s različitim krajnjim samoglasnicima), opr.… … Hrvatski jezični portal
disonànca — (disonàncija) ž 〈G mn ā/ ī〉 1. {{001f}}glazb. nesklad tonova u izvedbi glazbenog djela kao estetski dojam, opr. konsonanca 2. {{001f}}nesklad, neslaganje, nesuglasje [∼ u mišljenjima] ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
konsonantan — konsonàntan prid. <odr. tnī> DEFINICIJA koji ima svojstva konsonance, koji je suglasan; skladan ETIMOLOGIJA vidi konsonanca … Hrvatski jezični portal
disonanca — disonànca (disonàncija) ž <G mn ā/ ī> DEFINICIJA 1. glazb. nesklad tonova u izvedbi glazbenog djela kao estetski dojam, opr. konsonanca 2. nesklad, neslaganje, nesuglasje [disonanca u mišljenjima] ETIMOLOGIJA lat. dissonantia ≃ dissonare:… … Hrvatski jezični portal
disonánca — e ž (ȃ) 1. muz. neblagoglasno razmerje dveh ali več tonov: v tej skladbi se kopičijo disonance; disonanca in konsonanca / gosli so se oglasile v rezki disonanci 2. knjiž. neskladnost, nesoglasje, neubranost: disonanca barv / socialne disonance;… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
