Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
disonanca — disonànca (disonàncija) ž <G mn ā/ ī> DEFINICIJA 1. glazb. nesklad tonova u izvedbi glazbenog djela kao estetski dojam, opr. konsonanca 2. nesklad, neslaganje, nesuglasje [disonanca u mišljenjima] ETIMOLOGIJA lat. dissonantia ≃ dissonare:… … Hrvatski jezični portal
disonànca — (disonàncija) ž 〈G mn ā/ ī〉 1. {{001f}}glazb. nesklad tonova u izvedbi glazbenog djela kao estetski dojam, opr. konsonanca 2. {{001f}}nesklad, neslaganje, nesuglasje [∼ u mišljenjima] ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
distònija — distònija1 ž glazb. netočno, nečisto, »falš« sazvučje, {{c=1}}usp. {{ref}}disonanca{{/ref}} ✧ {{001f}}lat. distònija2 ž pat. poremećaj normalnog tonusa u mišićima ili živcima [neurovegetativna ∼] ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rezolúcija — ž 1. {{001f}}a. {{001f}}stav nekog skupa ili tijela (kongresa i sl.) kojim se reguliraju zahtjevi i gledišta [∼ je izglasana] b. {{001f}}meton. takvi stavovi izrečeni u pismenom obliku 2. {{001f}}fiz. u optici, mjera sposobnosti teleskopa ili… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rezolucija — rezolúcija ž DEFINICIJA 1. a. stav nekog skupa ili tijela (kongresa i sl.) kojim se reguliraju zahtjevi i gledišta [rezolucija je izglasana] b. meton. takvi stavovi izrečeni u pismenom obliku 2. fiz. u optici, mjera sposobnosti teleskopa ili… … Hrvatski jezični portal
konsonanca — konsonànca ž <G mn konsonanácā/ ī> DEFINICIJA 1. sklad, blagozvučje, harmonija 2. jez. knjiž. a. rima s različitim naglašenim samoglasnicima (podudaranje samo krajnjih suglasnika u riječima s različitim krajnjim samoglasnicima), opr.… … Hrvatski jezični portal
disonantan — disonàntan prid. <odr. tnī> DEFINICIJA koji je neskladan, koji odudara od suglasja većine [čula su se i disonantna mišljenja] ETIMOLOGIJA vidi disonanca … Hrvatski jezični portal
disonantno — disonàntno pril. DEFINICIJA na disonantan način; neskladno [odjeknuti disonantno] ETIMOLOGIJA vidi disonanca … Hrvatski jezični portal
disonantnost — disonàntnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je disonantno; nesuglasnost, nesklad ETIMOLOGIJA vidi disonanca … Hrvatski jezični portal
disonirati — disonírati (Ø) dv. <prez. disònīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA ne suglasiti/suglašavati se; odudariti/odudarati ETIMOLOGIJA vidi disonanca … Hrvatski jezični portal
