Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
húkati — (∅) nesvrš. 〈prez. hȗčēm, pril. sad. húčūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}snažno puhati u ruke (da se zgriju) 2. {{001f}}ispuštati glas sličan ćukovu ili sovinu … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
hukati — húkati (Ø) nesvrš. <prez. hȗčēm, pril. sad. húčūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. snažno puhati u ruke (da se zgriju) 2. ispuštati glas sličan ćukovu ili sovinu ETIMOLOGIJA vidi huk … Hrvatski jezični portal
húknuti — (∅) svrš. 〈prez. hȗknēm, imp. húkni〉, {{c=1}}v. {{ref}}hukati{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
huknuti — húknuti (Ø) svrš. <prez. hȗknēm, imp. húkni> DEFINICIJA v. hukati ETIMOLOGIJA vidi huk … Hrvatski jezični portal
huktati — hùktati1 nesvrš. <prez. hȕkćēm, pril. sad. hȕkćūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA hukati (o motoru, parnom stroju, vlaku i sl.) [lokomotiva hukće] ETIMOLOGIJA vidi huk … Hrvatski jezični portal
húkanje — a s (ȗ) glagolnik od hukati: s hukanjem si je grel roke / hukanje sov in čukov … Slovar slovenskega knjižnega jezika
skovíkati — am nedov. (ȋ) oglašati se z glasom skovik: v gozdu skovika čuk; hukati in skovikati ∙ sova je več večerov skovikala njegovo smrt po ljudskem verovanju s skovikanjem naznanjala skovikajóč a e: skovikajoč glas, smeh … Slovar slovenskega knjižnega jezika
