- hítati
- -am nedov. (ȋ ȋ) nar. belokranjsko metati: gospodinja je hitala polena v peč hítati se zastar. tekmovati, kosati se: dekleta so se hitala, da ne bi zamudila
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
hitati — hȉtati2 (Ø) nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. nastojati da se što prije stigne ili obavi; spješiti, žuriti 2. trčati [on hita k cilju] ONOMASTIKA pr. (nadimačka): Hȉtrec (240, Zlatar Bistrica), Hȉtrī… … Hrvatski jezični portal
hitati — hȉtati1 (što, se) nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. hitnuti (1) ETIMOLOGIJA prasl. i stsl. xytiti (rus. po xítit̕: ugrabiti, češ. chytiti, chytati: uhvatiti) ≃ v. hvatati, hvat … Hrvatski jezični portal
pohitati — pòhitati (Ø) svrš. <prez. ām, pril. pr. āvši, prid. rad. pòhitao> DEFINICIJA požuriti, usp. hitati ETIMOLOGIJA po + v. hitati … Hrvatski jezični portal
grȁbiti — (∅, što, se) nesvrš. 〈prez. īm (se), pril. sad. grȁbēći (se), gl. im. gràbljēnje〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}uzimati pohlepno, otimanjem prisvajati, stjecati pohlepom b. {{001f}}brzo, hitrim kretnjama, hvatati [∼ rukom; ∼ šapom; ∼ kljunom] c.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
hȑliti — (∅) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. lēći, gl. im. ljēnje〉 radosno juriti; hitati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lètjeti — (∅) nesvrš. 〈prez. lètīm, pril. sad. lètēći, gl. im. lètēnje〉 1. {{001f}}kretati se zrakom pomoću krila (o pticama) 2. {{001f}}kretati se zrakom u avionu, raketi i sl. [∼ svemirom] 3. {{001f}}a. {{001f}}biti bačen u zrak [leti kamenje] b.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tr̀čati — nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(∅) kretati se brzo, odbacujući se naizmjenično nogama od tla tako da tijelo u kratkim razmacima lebdi u zraku 2. {{001f}}(∅) pren. razg. a. {{001f}}prolaziti, teći, juriti (o vremenu i … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
žúriti se — nesvrš. 〈prez. īm se, pril. sad. rēći se, gl. im. rēnje〉 1. {{001f}}ubrzano se kretati; hitati 2. {{001f}}ubrzano raditi ili obavljati kakav posao … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
spješiti — spjȅšiti (Ø) svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. rad. spjȅšio> DEFINICIJA reg. knjiš., v. žuriti, hitati ETIMOLOGIJA prasl. *spěti (rus. spét , češ. spěti), lit. spėti ← ie. *speh1 (lat. spes: nada, skr. sphāyate: uspijeva) … Hrvatski jezični portal
letjeti — lètjeti (Ø) nesvrš. <prez. lètīm, pril. sad. lètēći, gl. im. lètēnje> DEFINICIJA 1. kretati se zrakom pomoću krila (o pticama) 2. kretati se zrakom u avionu, raketi i sl. [letjeti svemirom] 3. a. biti bačen u zrak [leti kamenje] b. pren.… … Hrvatski jezični portal