- harmónij
- -a m (ọ́) orglam podobno glasbilo s kovinskimi jezički namesto piščali: igrati (na) harmonij
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
harmónij
Look at other dictionaries:
harmonij — hàrmōnīj m DEFINICIJA glazb. instrument s tipkama, zvuk nastaje titranjem gipkih metalnih jezičaca koje pokreće struja zraka iz mijeha koji svirač puni pedalima ETIMOLOGIJA lat. harmonium ≃ grč. harmónios: skladan … Hrvatski jezični portal
hàrmōnija — hàrmōnij|a ž 1. {{001f}}(Harmonija) mit. kći Aresa i Afrodite, zbog skladna braka s Kadmom oličenje sloge i reda 2. {{001f}}sklad dijelova i cjeline; skladnost, usklađenost 3. {{001f}}glazb. a. {{001f}}svako skladno zvučanje istovremenih tonova;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
aeolodion — aeolodìōn m <G aeolodióna> DEFINICIJA glazb. instrument nalik na harmonij, s tipkama, mijehom i sviralama, konstruiran 1800. u Hamburgu; aeoline ETIMOLOGIJA vidi aeoline … Hrvatski jezični portal
harmoníst — a m (ȋ) 1. kdor igra (na) harmonij: virtuozen harmonist 2. muz. harmonizator: pesem je harmoniziral izkušen harmonist … Slovar slovenskega knjižnega jezika
