gladiti — glȁditi (koga, što) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. dēći, prid. trp. glȁđen, gl. im. đēnje> DEFINICIJA 1. a. dlanom i prstima (ili za to prikladnim oruđem ili pomagalom) lagano prelaziti po površini čega, u želji da se provjeri glatkoća ili… … Hrvatski jezični portal
pogladiti — pògladiti (koga, što) svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. pòglađen> DEFINICIJA v. gladiti ETIMOLOGIJA po + v. gladiti … Hrvatski jezični portal
glackati — glȁckati nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. precizno gladiti, pomno polirati 2. nesvjesno milovati (što), lagano prelaziti i ponovno se vraćati rukom ETIMOLOGIJA vidi gladiti … Hrvatski jezični portal
česáti — čéšem nedov., čêši češíte; čêsal (á ẹ) 1. urejevati, gladiti z glavnikom: česati lase; mama češe hčerko; česati konju grivo; rahlo, trdo česati; vsako jutro se dolgo češe / ptič se češe s kljunom čisti si perje; česati si brado s prsti; pren.… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
mı̏lovati — (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. lujēm (se), pril. sad. lujūći (se), gl. im. ānje〉 1. {{001f}}nježno prelaziti rukom, gladiti s nježnošću 2. {{001f}}pren. ekspr. nježno postupati [vjetar joj miluje kosu] 3. {{001f}}arh. jez. knjiž. voljeti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
njȅžno — pril. na nježan način; blago, pažljivo [∼ gladiti] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pèruška — pèrušk|a1 ž 〈D L šci, G mn šākā/ ī〉 1. {{001f}}rij. perce 2. {{001f}}vrh guščjeg krila ili svežnjić perja što se upotrebljava kao metlica kojom se čisti, briše, skida prašina, podmazuje i sl.; pahalica 3. {{001f}}pero kao ukras ⃞ {{001f}}lak,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pògladiti — (koga, što) svrš. 〈prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. pòglađen〉, {{c=1}}v. {{ref}}gladiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blazniti — blázniti (bláziti) dv. <prez. īm, pril. sad. bláznēći, pril. pr. īvši, gl. im. blážnjēnje> DEFINICIJA laskati, (po)milovati, (po)gladiti; ugoditi/ugađati [ovo mišljenje i blazni me i krijepi] ETIMOLOGIJA vidi blazan … Hrvatski jezični portal
blanjati — blȁnjati nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA ravnati, gladiti (ob. o drvu) ETIMOLOGIJA vidi blanja … Hrvatski jezični portal