- devastácija
- -e ž (á) knjiž. opustošenje, razdejanje: devastacija gozdov
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
devastacija — devastácija ž DEFINICIJA 1. čin devastiranja [devastacija povijesne baštine; devastacija grada]; haranje, pustošenje, razaranje, uništavanje 2. posljedica devastiranja ETIMOLOGIJA lat. devastatio ≃ devastare ← de + vastare: pustošiti ≃ vastus:… … Hrvatski jezični portal
devastácija — ž 1. {{001f}}čin devastiranja; pustošenje, razaranje, uništavanje, haranje 2. {{001f}}posljedica devastiranja ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
devastator — devàstātor m DEFINICIJA onaj koji devastira; pustošilac, razaratelj, haratelj ETIMOLOGIJA vidi devastacija … Hrvatski jezični portal
devastirati — devastírati (što) dv. <prez. devàstīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. devàstīrān, gl. im. ānje> DEFINICIJA neprimjerenim postupcima, gradnjama, izvođenjem radova itd. uništiti/uništavati autentičnu ljepotu [devastirati… … Hrvatski jezični portal