- deklinírati
- -am nedov. (ȋ) lingv. menjavati končnice pri samostalniku, pridevniku, zaimku in števniku; sklanjati: deklinirati samostalnik
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
deklinírati
Look at other dictionaries:
deklinírati — (što, se) dv. 〈prez. deklìnīrām (se), pril. sad. ajūći (se), pril. pr. āvši, prid. trp. deklìnīrān, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(što) gram. promijeniti/mijenjati po padežima; skloniti/sklanjati 2. {{001f}}(se) fiz. nagnuti/nagibati se,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
deklinirati — deklinírati (što, se) dv. <prez. deklìnīrām (se), pril. sad. ajūći (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. deklìnīrān, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (što) gram. promijeniti/mijenjati po padežima; skloniti/sklanjati 2. (se) fiz. nagnuti/nagibati … Hrvatski jezični portal
sklȁnjati — (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. ām (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje〉 1. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}skloniti{{/ref}} 2. {{001f}}gram. mijenjati riječ po padežima; deklinirati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ı̏ndeklinabīlan — prid. 〈odr. lnī〉 gram. koji se ne može sklanjati, deklinirati (prilozi, veznici, prijedlozi, uzvici, čestice; iznimno imenica ili pridjev); nesklonjiv, opr. deklinabilan ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sklanjati — sklȁnjati (koga, što, se) nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. v. skloniti 2. gram. mijenjati riječ po padežima; deklinirati ETIMOLOGIJA vidi skloniti … Hrvatski jezični portal
deklinabilan — dȅklinabīlan prid. <odr. lnī> DEFINICIJA koji se može deklinirati [deklinabilna riječ]; sklonjiv, opr. indeklinabilan ETIMOLOGIJA vidi deklinacija … Hrvatski jezični portal
indeklinabilan — ȉndeklinabīlan prid. <odr. lnī> DEFINICIJA gram. koji se ne može sklanjati, deklinirati (prilozi, veznici, prijedlozi, uzvici, čestice, iznimno imenica ili pridjev); nesklonjiv, opr. deklinabilan ETIMOLOGIJA lat. indeclinabilis ≃ in 1 + v.… … Hrvatski jezični portal
dekliníranje — a s (ȋ) glagolnik od deklinirati: dekliniranje zaimkov … Slovar slovenskega knjižnega jezika
konjugírati — am nedov. (ȋ) lingv. menjavati končnice pri glagolu; spregati: deklinirati in konjugirati konjugíran a o: geom. konjugirana premera premera kroga, elipse ali hiperbole, od katerih vsak razpolavlja drugemu premeru vzporedne tetive, prirejena ali… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
