- zaróbiti
- -im dov. (ọ̄ ọ̑) zastar. zasužnjiti: zarobiti premagano ljudstvo
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
zaróbiti
Look at other dictionaries:
zaròbiti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. zàrobīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. zàrobljen〉 1. {{001f}}a. {{001f}}(koga) uhvatiti neprijatelja živa b. {{001f}}(što) osvojiti, oduzeti od protivnika (oružje i sl.) 2. {{001f}}(se čime) prezauzeti se… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zarobiti — zaròbiti (se) svrš. <prez. zàrobīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. zàrobljen> DEFINICIJA 1. a. (koga) uhvatiti neprijatelja živa b. (što) osvojiti, oduzeti od protivnika (oružje i sl.) 2. (se čime) prezauzeti se kakvim poslom, vezati… … Hrvatski jezični portal
zarobíti — in zaróbiti im dov. (ȋ ọ) 1. narediti rob čemu: zarobiti krilo, robce; zarobiti na šivalnem stroju; zarobiti s paspulo 2. šport. pritisniti na robove smuči: po doskoku je nerodno zarobil 3. slabš. ostro reči: zarobil mu je nekaj besed; vse to… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
zarobljavati — zarobljávati (koga, što, se) nesvrš. <prez. zaròbljāvām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. zarobiti ETIMOLOGIJA vidi zarobiti … Hrvatski jezični portal
zarobljenik — zarobljènīk m <G zarobljeníka, N mn zarobljeníci> DEFINICIJA onaj koji je zarobljen, usp. zarobiti (1a) ETIMOLOGIJA vidi zarobiti … Hrvatski jezični portal
zarobljivati — zarobljívati (se) nesvrš. <prez. zaròbljujēm (se), pril. sad. ljujūći (se), gl. im. ānje> DEFINICIJA v. zarobiti ETIMOLOGIJA vidi zarobiti … Hrvatski jezični portal
zarobljávati — (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. zaròbljāvām (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}zarobiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zarobljènīk — m (zarobljènica ž) 〈G zarobljeníka, N mn zarobljeníci〉 onaj koji je zarobljen, {{c=1}}usp. {{ref}}zarobiti (1a){{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zarobljívati — (se) nesvrš. 〈prez. zaròbljujēm (se), pril. sad. ljujūći (se), gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}zarobiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ùzaptiti — (koga, što) svrš. 〈prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. ùzapćen〉 reg. 1. {{001f}}osvojiti, zauzeti, svladati 2. {{001f}}uhvatiti, ugrabiti, zarobiti, uhititi 3. {{001f}}zaustaviti, zadržati 4. {{001f}}dovesti u red, zavesti disciplinu … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
