zapásti

zapásti
-pádem dov., stil. zapàl zapála (á ā) 1. v zvezi s sneg padajoč prekriti zemeljsko površino: ponoči je zapadel sneg; že sredi novembra je zapadel prvi sneg / brezoseb. zapadlo je več kot pol metra snega // v večjih količinah padajoč a) zakriti, prikriti: sneg je zapadel hiše in vrtove b) narediti, da kaj ni dostopno, prehodno: sneg je zapadel vse poti / pozimi jih je zapadel sneg, da niso mogli nikamor 2. zastar. nehote, po naključju priti: ne vem, kako sem zapadel sem / zapasti v križni ogenj 3. ekspr., z oslabljenim pomenom izraža začetek stanja osebka, kot ga določa samostalnik: zapasti črnogledosti, obupu; zapasti malodušnosti // izraža začetek dejavnosti, kot jo določa samostalnik: zapadel je alkoholizmu / zapasti v brezdelje, sanjarjenje / zapadel je v napake začel je delati napake 4. ekon., fin. priti do dneva, termina, ko je treba plačati: dolg, menica zapade; terjatve so zapadle / obveznosti zapadejo v plačilo prvega januarja 5. publ. zaradi določenega dejstva izgubiti vrednost, veljavnost; propasti: viza mu je zapadla 6. star. postati last koga; pripasti: po očetovi smrti je kmetija zapadla bratu / zapuščina brez dedičev zapade državi ● star. če zastavljenega predmeta ne odkupimo, zapade preide v last upnika; zastar. sonce je že zapadlo zašlo; zastar. po naših zakonih zapadeta smrti bosta obsojena na smrt; bosta usmrčena zapádel -dla -o: plačati zapadle obroke; zapadla menica; zapadle obveznosti zapáden -a -o: zapaden sneg / v povedno-prislovni rabi vse naokrog je bilo zapadeno ------ -pásem dov. (á) pasoč izgubiti: zapasti ovco; pes je zapasel že precej živine ● ekspr. zapasel je oči po izložbi radovedno jo je začel ogledovati zapásti se pasoč se zaiti: ovca se je zapasla na njivo; med nevihto se je živina zapasla visoko v skalovje zapásen -a -o: iskati zapasene ovce

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Игры ⚽ Нужно решить контрольную?

Look at other dictionaries:

  • zàpasti — svrš. 〈prez. zàpadnēm, pril. pr. āvši, prid. rad. zàpao〉 1. {{001f}}(∅) zaći, nestati (o Suncu) 2. {{001f}}(∅) napadati (o snijegu) 3. {{001f}}(koga ili komu) pripasti, pasti u dio [da je dobro ne bi mene (nas) zapalo nisam u povlaštenom položaju …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zapasti — zàpasti svrš. <prez. zàpadnēm, pril. pr. āvši, prid. rad. zàpao> DEFINICIJA 1. (Ø) zaći, nestati (o Suncu) 2. (Ø) napadati (o snijegu) 3. (koga ili komu) pripasti, pasti u dio [da je dobro ne bi mene (nas) zapalo nisam u povlaštenom… …   Hrvatski jezični portal

  • vr̀tlog — m 〈N mn ozi〉 1. {{001f}}kretanje tekućine ili plina (ob. vode ili zraka) oko jedne točke ili osi; kovitlac 2. {{001f}}pren. brzo i naglo zbivanje i previranje događaja ⃞ {{001f}}zapasti u ∼ zapasti u burnu situaciju …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zapadati — zàpadati (Ø, koga, komu) nesvrš. <prez. zàpadām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. v. zapasti 2. (Ø) koštati, imati cijenu izraženu u novcu ETIMOLOGIJA vidi zapasti …   Hrvatski jezični portal

  • vrtlog — vr̀tlog m <N mn ozi> DEFINICIJA 1. kretanje tekućine ili plina (ob. vode ili zraka) oko jedne točke ili osi; kovitlac 2. pren. brzo i naglo zbivanje i previranje događaja FRAZEOLOGIJA zapasti u vrtlog zapasti u burnu situaciju ONOMASTIKA… …   Hrvatski jezični portal

  • запала — [Запала] (1): Длъго ночь мрькнетъ, заря свѣтъ запала, мъгла поля покрыла, щекотъ славіи успе, говоръ галичь убуди. 10. Ср. Запасти, западати. 1. Зайти (заходить), скрыться (скрываться) о небесных светилах. Егда бо солнце …   Словарь-справочник "Слово о полку Игореве"

  • nèdaća — nèdać|a ž 〈G mn nȅdāćā〉 nesretan ishod čega [zapasti u ∼e; snašle ga ∼e]; nevolja, zlo, teškoća, neprilika …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pȁcati — (što, se) nesvrš. 〈prez. ām (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje〉 reg. 1. {{001f}}(što) stavljati u pac; kiseliti 2. {{001f}}(se) a. {{001f}}kupati se (u kadi ili moru, rijeci, ali bez plivanja); brčkati se b. {{001f}}dugo biti u vodi;… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pȁsti — (∅) svrš. 〈prez. pȁdnēm/pȁnēm jez. knjiž., aor. pȁdoh, imp. pȁdni/pȁni jez. knjiž., pril. pr. pȃvši, prid. rad. pȁo/pȁla ž〉 1. {{001f}}izgubiti ravnotežu zbog spoticanja, okliznuća ili udarca i vlastitom težinom biti naglo povučen dolje i… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • razljútiti — (koga, se) svrš. 〈prez. ràzljūtīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ràzljūćen〉 1. {{001f}}(koga) učiniti da tko bude ljut, dovesti u stanje ljutnje; naljutiti, rasrditi 2. {{001f}}(se) zapasti u ljutnju, naljutiti se, rasrditi se …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”