- zaljúbljenost
- -i ž (ú) stanje zaljubljenega človeka: zaljubljenost ga mineva; v svoji zaljubljenosti ni videl ničesar razen nje; mladostna zaljubljenost / ekspr. zaljubljenost v gledališče
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
zàljūbljenōst — ž stanje onoga koji je zaljubljen … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zaljubljenost — zàljūbljenōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA stanje onoga koji je zaljubljen ETIMOLOGIJA vidi zaljubiti … Hrvatski jezični portal
ljúbāvnī — prid. kojemu je ljubav uzrok, koji se odnosi na ljubav [∼ odnosi; ∼ jadi] ∆ {{001f}}∼ napitak magični napitak koji izaziva zaljubljenost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȍmama — pȍmam|a ž 1. {{001f}}a. {{001f}}bijes, bjesnilo, ludilo b. {{001f}}krajnje uzbuđeno duševno stanje 2. {{001f}}jaka želja da se što dobije, postigne, ludovanje za čim 3. {{001f}}neodoljiva ljubavna želja, strast, požuda, pohota ∆ {{001f}}trava od … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
samodòpadnōst — ž pretjerano sviđanje samom sebi, zaljubljenost u samog sebe; narcisoidnost, samodopadljivost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
samodopadnost — samodòpadnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA pretjerano sviđanje samom sebi, zaljubljenost u samog sebe; narcisoidnost, samodopadljivost ETIMOLOGIJA vidi samodopadan … Hrvatski jezični portal
ljubavni — ljúbāvnī prid. DEFINICIJA kojemu je ljubav uzrok, koji se odnosi na ljubav [ljubavni odnosi; ljubavni jadi] SINTAGMA ljubavni napitak magični napitak koji izaziva zaljubljenost ETIMOLOGIJA vidi ljubiti … Hrvatski jezični portal
pomama — pȍmama ž DEFINICIJA 1. a. bijes, bjesnilo, ludilo b. krajnje uzbuđeno duševno stanje 2. jaka želja da se što dobije, postigne, ludovanje za čim 3. neodoljiva ljubavna želja, strast, požuda, pohota SINTAGMA trava od pomame trava od koje napitak… … Hrvatski jezični portal
filautija — filaùtija ž DEFINICIJA psih. zaljubljenost u sebe; narcisoidnost, samoljubivost, sebeljubivost ETIMOLOGIJA grč. philautía ≃ fil + autós: sam … Hrvatski jezični portal
ljubézen — zni ž (ẹ̑) 1. močno čustvo naklonjenosti do osebe drugega spola: vezala ju je velika ljubezen; ekspr. ljubezen gori, ugasne, se vname; izpovedati, odkriti, priznati komu ljubezen; ekspr. prisegal ji je večno ljubezen; vračati komu ljubezen;… … Slovar slovenskega knjižnega jezika