- vršítelj
- -a m (ȋ) knjiž. kdor kaj izpolnjuje, izvaja: vršitelj ukazov / vršitelj idej uresničevalec
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
vršítelj
Look at other dictionaries:
vršitelj — vr̀šitelj m DEFINICIJA onaj koji obavlja, vrši kakvu dužnost; vršilac SINTAGMA vršitelj dužnosti 1. onaj koji obavlja poslove vezane za neki položaj 2. onaj koji zamjenjuje odsutnoga na takvu položaju ETIMOLOGIJA vidi vršiti … Hrvatski jezični portal
rôd — m 〈G rȍda, N mn ròdovi〉 1. {{001f}}a. {{001f}}ono što je rođeno; porod, potomstvo, vrsta b. {{001f}}obitelj, obiteljska loza, soj c. {{001f}}rodbina, srodnici (ob. krvni, po ocu i majci) d. {{001f}}svojta [biti ∼] 2. {{001f}}urod, plod, plodovi… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vr̀šilac — vr̀šilac1 m 〈G ioca, N mn ioci〉, {{c=1}}v. {{ref}}vršitelj{{/ref}} vr̀šilac2 m 〈G ioca, G mn iōcā〉 onaj koji vrše, {{c=1}}usp. {{ref}}vȓći{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vr̀šiteljski — pril. kao vršitelj, na način vršitelja … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rod — rȏd m <G rȍda, N mn ròdovi> DEFINICIJA 1. a. ono što je rođeno; porod, potomstvo, vrsta b. obitelj, obiteljska loza, soj c. rodbina, srodnici (ob. krvni, po ocu i majci) d. svojta [biti rod] 2. urod, plod, plodovi (voća, krumpira) 3. a.… … Hrvatski jezični portal
kapitularni — kàpitularnī prid. <neodr. kȁpitulāran> DEFINICIJA koji se odnosi na kapitular (2) SINTAGMA kapitularni vikar crkv. poslije biskupove smrti, vršitelj biskupske vlasti do imenovanja novog biskupa ETIMOLOGIJA vidi kapitul … Hrvatski jezični portal
vršiteljski — vr̀šiteljski pril. DEFINICIJA kao vršitelj, na način vršitelja ETIMOLOGIJA vidi vršiti … Hrvatski jezični portal
vršiteljica — vršitèljica ž DEFINICIJA v. vršitelj ETIMOLOGIJA vidi vršiti … Hrvatski jezični portal
vršilac — vr̀šilac1 m <G ioca, N mn ioci> DEFINICIJA v. vršitelj ETIMOLOGIJA vidi vršiti … Hrvatski jezični portal
