- cúcati
- -am nedov. (ȗ) otr. sesati: otrok se cmeri, ker bi rad cucal / cucal je bonbončke
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
cúcati
Look at other dictionaries:
čučati — čúčati (Ø) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. čānje> DEFINICIJA 1. težinu tijela prenositi na noge savijene u koljenima; čučiti 2. pejor. iron. boraviti stalno na jednome mjestu u dosadi ili čami ETIMOLOGIJA prasl. *čučati (bug.… … Hrvatski jezični portal
čúčati — (∅) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. čānje〉 1. {{001f}}težinu tijela prenositi na noge savijene u koljenima; čučiti 2. {{001f}}pejor. iron. boraviti stalno na jednome mjestu u dosadi ili čami … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ćućati — ćȕćati nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA reg. fam. dudati, sisati ETIMOLOGIJA vidi ćuća … Hrvatski jezični portal
ciuci — ciuci1 s.m. pl. (reg.) tăiţei. Trimis de blaurb, 16.02.2008. Sursa: DAR ciuci2 s.n. (pop.) poziţie joasă a corpului (cu îndoirea genunchilor şi apropierea fundului de pământ); aşezare pe vine, stârcire, strângere (a corpului), ghemuire. Trimis… … Dicționar Român
čučiti — čúčiti (Ø) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje> DEFINICIJA v. čučati ETIMOLOGIJA vidi čučati … Hrvatski jezični portal
čučavac — čúčavac m <G āvca, N mn āvci> DEFINICIJA 1. tip nužnika u kojem se nužda obavlja čučeći 2. a. [i] (+ potenc.)[/i] term. onaj koji čuči (mlado ptice) b. pejor. onaj koji čuči, usp. čučati (2) ETIMOLOGIJA vidi čučati … Hrvatski jezični portal
čučnuti — čȕčnuti (Ø) svrš. <prez. nēm, pril. pr. ūvši, imp. čȕčni, prid. rad. čȕčnuo> DEFINICIJA v. čučati ETIMOLOGIJA vidi čučati … Hrvatski jezični portal
сосать — сосу, диал. ссать – то же, южн., зап. (Даль), соска, укр. ссати, ссу, блр. ссаць, ссу, др. русск. съсати, съсу, съсъ сосок, грудь , съсъкъ сосок , ст. слав. съсати, съсѫ θηλάζειν (Супр.), болг. сисам сосу , сербохорв. са̏ти, се̑м, си̏сати,… … Этимологический словарь русского языка Макса Фасмера
Saugen — Saugen, verb. irreg. act. et neutr. welches im letztern Falle das Hülfswort haben bekommt; ich sauge, du saugst, er saugt; Imperf. ich sog, Conjuct. ich söge; Mittelw. gesogen; Imperat. sauge. Den Saft, die Flüssigkeit mit dem Munde langsam und… … Grammatisch-kritisches Wörterbuch der Hochdeutschen Mundart
čȕčnuti — (∅) svrš. 〈prez. nēm, pril. pr. ūvši, imp. čȕčni, prid. rad. čȕčnuo〉, {{c=1}}v. {{ref}}čučati{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
