Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
vinkulirati — vinkulírati dv. <prez. vinkùlīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. spojiti/spajati, vezati/vezivati 2. bank. zabraniti prijenos vrijednosnih papira na drugoga ETIMOLOGIJA njem. vinkulieren ← lat. vinculare:… … Hrvatski jezični portal
vinkulacija — vinkulácija ž DEFINICIJA term. ograničenje raspolaganja vrijednosnim papirima njihovim vezivanjem za neki drugi akreditiv; zaporka (na vrijednosne papire) [vinkulacija police] ETIMOLOGIJA vidi vinkulirati … Hrvatski jezični portal
vinkulacijski — vinkulácījskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na vinkulaciju SINTAGMA vinkulacijski kredit bank. predujam za robu koju će zajmoprimac moći preuzeti tek po uplati pozajmljenog iznosa ETIMOLOGIJA vidi vinkulirati … Hrvatski jezični portal
devinkulacija — devinkulácija ž DEFINICIJA odstranjenje zaporke, oslobađanje pristupa (ob. u bankarstvu), opr. vinkulacija ETIMOLOGIJA de + v. vinkulirati, vinkulacija … Hrvatski jezični portal
vézati — in vezáti véžem nedov. (ẹ á ẹ) 1. z namestitvijo vrvi, traku, verige okrog česa delati, da to je, ostane skupaj: vezati lase; žrtvam so vezali noge in roke; vezati smuči z jermeni / vezati koruzne storže; vezati dračje v butaro; vezati pšenico… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
vinkulácija — e ž (á) glagolnik od vinkulirati: vinkulacija hranilne knjižice / vinkulacija na geslo, z geslom … Slovar slovenskega knjižnega jezika
