- víličiti se
- in vilíčiti se -im se nedov. (í ȋ; í ȋ) knjiž. cepiti se, vejiti se: žila, živec se viliči / grapa se viliči v dva jarka
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
žvȁliti — (koga, što) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. lēći, gl. im. ljēnje〉 1. {{001f}}namicati konju žvale; zauzdavati, viličiti 2. {{001f}}pren. obuzdavati 3. {{001f}}pejor. žarg. ljubiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
žvaliti — žvȁliti (koga, što) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. lēći, gl. im. ljēnje> DEFINICIJA 1. namicati konju žvale; zauzdavati, viličiti 2. pren. obuzdavati 3. pejor. žarg. ljubiti ETIMOLOGIJA vidi žvala … Hrvatski jezični portal