viják

viják
-a m (á) 1. valjast predmet z navoji za pritrjevanje, povezovanje: vijaki so popustili; izviti, priviti vijak; pritrditi z vijakom; jeklen, lesen, medeninast vijak; glava, navoji vijaka; tovarna vijakov; vijaki in matice / napenjalni vijak pri žagi; stol na vijak stol, katerega sedalo se s pomočjo vijaka lahko dvigne ali spusti; ključ za vijake ∙ publ. priviti davčni vijak povečati davke; poostriti izterjevanje davkov 2. strojn. naprava z najmanj dvema listoma, ki spreminjata silo vrtenja v vlečno, potisno silo: vijak se je zavrtel; vijak ventilatorja; list vijaka; obrati vijaka / ladijski, letalski vijak ◊ grad. sidrni vijak za pritrjevanje, povezovanje gradbenih elementov na nosilno podlago; muz. vijak lesen klin, zatič na glavi godal in nekaterih brenkal za napenjanje strun; strojn. brezkončni vijak ki se vrti, a se v vzdolžni smeri pri tem ne premika; diferenčni vijak ki ima na enem delu navoj z večjim korakom kot na drugem; šport. vijak pri skoku v vodo, seskoku z orodja obrat okoli dolžinske osi; teh. Arhimedov vijak vijačno zavita ploskev, ki pri vrtenju potiska snov naprej; mikrometrski vijak z majhno višino navoja, navadno kot sestavni del preciznih merilnih priprav; samorezni vijak ki si ob privijanju, zavijanju, navadno v pločevino, sam vreže, zareže utor; stebelni vijak z navojem na obeh koncih stebla; stojni vijak trajno uvit stebelni vijak; korak vijaka razdalja, za katero se vijak pomakne naprej pri zasuku za 360°; steblo vijaka; zgod. palčni vijaki mučilna naprava iz dveh železnih ploščic za stiskanje palcev

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Игры ⚽ Поможем решить контрольную работу

Look at other dictionaries:

  • vijak — víjak m <G jka, N mn jci, G vȋjākā> DEFINICIJA 1. tehn. strojni element s glavom i navojem koji služi za pričvršćivanje navijanjem u odgovarajuću maticu i sl. [matični vijak; usadni vijak; vijak za drvo]; zavrtanj, šaraf 2. a. pom.… …   Hrvatski jezični portal

  • víjak — m 〈G jka, N mn jci, G vîjākā〉 1. {{001f}}tehn. strojni element s glavom i navojem koji služi za pričvršćivanje navijanjem u odgovarajuću maticu i sl. [matični ∼; usadni ∼; ∼ za drvo]; zavrtanj, šaraf 2. {{001f}}a. {{001f}}pom. najrašireniji oblik …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pȗžnīk — m 〈N mn īci〉 tehn. 1. {{001f}}naprava za transport velikih količina materijala na kratkom putu; pužni transporter, pužni prijenosnik 2. {{001f}}specijalna vrsta vijka, vijak bez kraja, upotrebljava se u pužnim prijenosnicima; pužni vijak,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pužnik — pȗžnīk m <N mn īci> DEFINICIJA tehn. 1. naprava za transport velikih količina materijala na kratkom putu; pužni transporter, pužni prijenosnik 2. specijalna vrsta vijka, vijak bez kraja, upotrebljava se u pužnim prijenosnicima; pužni vijak …   Hrvatski jezični portal

  • mikrométrski — a o prid. (ẹ̄) teh., v zvezi mikrometrski vijak vijak z majhno višino navoja, navadno kot sestavni del preciznih merilnih priprav: zrcalca premika mikrometrski vijak; povečati ostrino slike z mikrometrskim vijakom / debelino lista je izmeril z… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • šajtov — šàjtōv m <G šajtòva> DEFINICIJA reg. 1. metalni štapić s glavom i navojem koji služi za pričvršćivanje navijanjem u odgovarajuću maticu; vijak, zavrtanj, šaraf 2. novčanik ETIMOLOGIJA mađ. sojtó: vijak …   Hrvatski jezični portal

  • brezkônčen — čna o prid. (ó) knjiž. ki je brez konca: brezkončna pot; širno, brezkončno morje / brezkončne noči brez spanja // ekspr. zelo velik ali dolgo trajajoč: brezkončna žalost; brezkončno gorje / brezkončna tišina ♦ strojn. brezkončni vijak vijak, ki… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • diferénčen — čna o prid. (ẹ̑) nanašajoč se na diferenco: diferenčna razdalja ◊ elektr. diferenčna zaščita zaščita električnih naprav z relejem, ki se sproži, ko razlika upoštevanih veličin preseže nastavljeno vrednost; lingv. diferenčni slovar slovar, ki… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • izvíti — víjem dov. (í) 1. z vrtenjem spraviti iz predmeta: izviti vijak z izvijačem 2. s silo, spretnostjo spraviti iz prijema: skočil je k napadalcu in mu izvil nož; izvil je roko iz očetove pesti / stiskal je dežnik, da mu ga veter ne bi izvil; pren.… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • samorézen — zna o prid. (ẹ̄ ẹ̑) teh., v zvezi samorezni vijak vijak, ki si ob privijanju, zavijanju, navadno v pločevino, sam vreže, zareže utor …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”