Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
uskòčiti — (∅) svrš. 〈prez. ùskočīm, pril. pr. īvši, prid. rad. uskòčio〉 1. {{001f}}ući skokom, skočiti u što, {{c=1}}usp. {{ref}}skočiti{{/ref}} 2. {{001f}}pren. a. {{001f}}naglo se domoći, dospjeti do položaja, zvanja b. {{001f}}upasti kome u riječ … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
uskočiti — uskòčiti (Ø) svrš. <prez. ùskočīm, pril. pr. īvši, prid. rad. uskòčio> DEFINICIJA 1. ući skokom, skočiti u što, usp. skočiti 2. pren. a. naglo se domoći, dospjeti do položaja, zvanja b. upasti kome u riječ ONOMASTIKA pr. (nadimačka i… … Hrvatski jezični portal
uskočíti se — uskóčim se dov. (ȋ ọ̑) postati manjši po obsegu: pri pranju se je blago uskočilo ● ekspr. ali se ti je pamet uskočila zakaj govoriš, ravnaš tako neumno … Slovar slovenskega knjižnega jezika
uskakati — uskákati (Ø) nesvrš. <prez. ùskāčēm, pril. sad. uskáčūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. uskočiti ETIMOLOGIJA vidi uskočiti … Hrvatski jezični portal
Uskoken — Festung Nehaj bei Senj (Kroatien) … Deutsch Wikipedia
Uskōken — (v. serb. kroat. uskočiti, »Flüchtlinge«), jene Bewohner Bosniens und Serbiens, die infolge der Greuel der türkischen Eroberer im Anfang des16. Jahrh. ihr Heimatland verließen und nordwärts auswanderten. Die meisten U. sammelten sich in Clissa… … Meyers Großes Konversations-Lexikon
klúpa — klúp|a ž predmet, ob. od drva koji služi za sjedenje više osoba (u vrtu, u parku, kao dio pokućstva) ∆ {{001f}}magareća ∼a klupa za loše učenike; optuženička ∼a klupa s koje se odgovara pred sudom; posljednja ∼a pren. neko vrlo neugledno mjesto… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sèdlo — sèdl|o sr 〈G mn sedálā/sédlā〉 1. {{001f}}sjedalo od kože koje se pričvršćuje konju na leđa i olakšava jahanje 2. {{001f}}planinski prijevoj [prijeći ∼o] 3. {{001f}}meteor. baričko polje izjednačenog tlaka između dvije anticiklone i dvije ciklone … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
uskákati — (∅) nesvrš. 〈prez. ùskāčēm, pril. sad. uskáčūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}uskočiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sedlo — sèdlo sr <G mn sedálā/sédlā> DEFINICIJA 1. sjedalo od kože koje se pričvršćuje konju na leđa i olakšava jahanje 2. planinski prijevoj [prijeći sedlo] 3. meteor. baričko polje izjednačenog tlaka između dvije anticiklone i dvije ciklone,… … Hrvatski jezični portal
