Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
ukàlupiti — (što, se) svrš. 〈prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ukàlupljen〉 reg. 1. {{001f}}dati čemu ili složiti što u točno određeni oblik, složiti ili upeglati što da bude zategnuto i oblikovano 2. {{001f}}pren. izgubiti izrazitost i svježinu … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ukalupiti — ukàlupiti (što, se) svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. ukàlupljen> DEFINICIJA reg. 1. dati čemu ili složiti što u točno određeni oblik, složiti ili upeglati što da bude zategnuto i oblikovano 2. pren. izgubiti izrazitost i svježinu … Hrvatski jezični portal
ukalupljivati — ukalupljívati (što, se) nesvrš. <prez. ukalùpljujēm, pril. sad. ukalùpljujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. ukalupiti ETIMOLOGIJA vidi ukalupiti … Hrvatski jezični portal
ukalupljívati — (što, se) nesvrš. 〈prez. ukalùpljujēm (se), pril. sad. ukalùpljujūći (se), gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}ukalupiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ukalupljen — ukàlupljen prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji je dogmatičan kao misleće biće, zadan u mišljenju, koji misli po šabloni; ograničen, zalupan, zatucan ETIMOLOGIJA vidi ukalupiti … Hrvatski jezični portal
ukalupljenost — ukàlupljenōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je ukalupljen i svojstvo onoga što je ukalupljeno ETIMOLOGIJA vidi ukalupiti … Hrvatski jezični portal
