ugledati — ùgledati (koga, što) svrš. <prez. ām, pril. pr. āvši, prid. rad. ùgledao, prid. trp. ùgledān> DEFINICIJA u času vidjeti [ugledati pticu na grani]; opaziti, spaziti, primijetiti FRAZEOLOGIJA ugledati se (u koga) poći za čijim primjerom,… … Hrvatski jezični portal
ùgledati — (koga, što) svrš. 〈prez. ām, pril. pr. āvši, prid. rad. ùgledao, prid. trp. ùgledān〉 u času vidjeti [∼ pticu na grani]; opaziti, spaziti, primijetiti ⃞ {{001f}}∼ se (u koga) poći za čijim primjerom, upraviti svoje postupke po ugledu na koga ili… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
krajíčak — krajíč|ak m 〈G čka, N mn čci, G kràjīčākā〉 manji dio s kraja; okrajak [∼ak kruha] ⃞ {{001f}}spaziti ∼kom oka na trenutak ugledati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
primijétiti — (koga, što) svrš. 〈prez. prìmijētīm, pril. pr. īvši, prid. trp. prìmijēćen〉 1. {{001f}}opaziti, ugledati 2. {{001f}}prigovoriti, zamjeriti, napomenuti, skrenuti pažnju, usput kazati, pripomenuti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prímjer — m 1. {{001f}}ono što je nađeno ili konstruirano kao uzorak pomoću kojega se objašnjava, potkrepljuje tvrdnja ili uočava zakonitost 2. {{001f}}ono što može poslužiti kao uzor, na što se treba ugledati [∼ za ugled; dobar/loš ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pôći — svrš. 〈prez. pôđēm, pril. pr. pȍšāvši, imp. póđi, prid. rad. pȍšao/pòšla ž〉 1. {{001f}}(∅) početi ići, krenuti (s mjesta), uputiti se, uputiti se određenim smjerom [pođimo!; pošla mi (me) karta počeo sam dobivati u igri karata; pošlo je… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
slijéditi — (∅, koga) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. dēći, gl. im. éđēnje〉 1. {{001f}}(koga) a. {{001f}}hodati za kim, pratiti koga b. {{001f}}paziti na koga; uhoditi c. {{001f}}pren. oponašati postupke; ugledati se u koga 2. {{001f}}(∅) javljati se poslije… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
spȁziti — svrš. 〈prez. spȁzīm, pril. pr. īvši, prid. trp. spȁžen〉 uočiti, ugledati, opaziti [mačka je spazila miša] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
uzórnōst — ž odlika onoga koji je úzōran, koji služi za uzor, onoga u kojega se može ugledati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
uòčiti — (što) svrš. 〈prez. ùočīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ùočen〉 zapaziti okom; ugledati, spaziti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
