- učenják
- -a m (á) kdor ima obsežno in poglobljeno znanje s področja znanosti: čudaški, slavni učenjak; prepiri, razprave učenjakov / pravni učenjak / ekspr. v filozofiji je pravi učenjak
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
učenják
Look at other dictionaries:
učènjāk — m (učenjàkinja ž) 〈G učenjáka, N mn učenjáci〉 1. {{001f}}onaj koji je na glasu kao učen, koji je unaprijedio znanja; naučenjak 2. {{001f}}znanstvenik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
učenjak — učènjāk m <G učenjáka, N mn učenjáci> DEFINICIJA 1. onaj koji je na glasu kao učen, koji je unaprijedio znanja; naučenjak 2. znanstvenik ETIMOLOGIJA vidi učiti … Hrvatski jezični portal
fȁmōzan — fȁmōz|an prid. 〈odr. znī〉 1. {{001f}}iron. o kome se mnogo govori [onaj ∼ni veliki učenjak (= onaj koji to nije)]; razvikan, razglašen 2. {{001f}}razg. a. {{001f}}koji je izvrstan [∼an film]; izvanredan, slavan, čuven, glasovit b. {{001f}}koji… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mȃg — m 〈N mn mȃgi, G mágā〉 1. {{001f}}pov. član svećeničke kaste u starih naroda; učenjak, astrolog, svećenik, mudrac 2. {{001f}}onaj kome se pripisuju nadnaravna svojstva; vrač, čarobnjak 3. {{001f}}zast. prosvijetljen čovjek, mudrac 4. {{001f}}retor … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
naučènjāk — m 〈G naučenjáka, V nȁučenjāče, N mn naučenjáci〉 znanstvenik, učenjak … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ne — čest. 1. {{001f}}riječ za odricanje, negira glagolsku radnju ili značenje drugih punoznačnih riječi 2. {{001f}}u negiranom pitanju koje ne traži odgovor; dovodi u pitanje istinitost prethodnog teksta [što se sve ljudi ∼ sjete; što sve ∼ izmisle]… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nàučnīk — m 〈V īče, N mn īci〉 1. {{001f}}pov. razg. (+ srp.) učenjak, znanstvenik 2. {{001f}}onaj koji uči zanat; učenik u privredi, šegrt … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ȍh — uzv. 1. {{001f}}izgovor i konvencija pisanja za razna raspoloženja; ah 2. {{001f}}izgovor i konvencija pisanja za omalovažavanje ili kad se što ne uzima ozbiljno [A: Ja sam istaknuti učenjak B: Oh!] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
polòvnjāk — m (polòvnjača ž) 〈G polovnjáka, N mn polovnjáci〉 1. {{001f}}pov. žitna mjera od dvadeset oka (pola akova) 2. {{001f}}vrsta prvoklasnog hrastovog trupca 3. {{001f}}pejor. iron. istrošen muškarac (kao kandidat za ženidbu) 4. {{001f}}onaj koji je… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pròmāšen — prid. 〈odr. ī〉 koji je promašio profesiju [∼i filmski režiser; ∼i učenjak; ∼i umjetnik] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
