tratiti — trȁtiti (što) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. tēći, prid. trp. trȁćen, gl. im. trȁćēnje> DEFINICIJA trošiti uzalud, uludo rasipati (novac, dobra ili vrijeme) ETIMOLOGIJA prasl. *tratiti (češ. tratiti) … Hrvatski jezični portal
traćiti — trȁćiti (što) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. ćēći, gl. im. ćēnje> DEFINICIJA tratiti ETIMOLOGIJA vidi tratiti … Hrvatski jezični portal
trajati — tràjati (što) nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA reg. tratiti, trošiti uludo, uzalud rasipati FRAZEOLOGIJA dok traje, nek laje dok ima, nek se neštedimice troši; trajati dane (godine itd.) živjeti bez posebnih… … Hrvatski jezični portal
dàngubiti — (∅) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. bēći, gl. im. bljēnje〉 1. {{001f}}uzalud trošiti vrijeme, tratiti vrijeme 2. {{001f}}gubiti previše vremena (u okviru korisnog utroška rada), morati se baviti nebitnim stvarima … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gúzati se — nesvrš. 〈prez. gȗzām se, pril. sad. ajūći se, gl. im. ānje〉 razg. gubiti vrijeme, tratiti vrijeme u slaboj organizaciji rada, suvišnim pričama i sl … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
krȁsti — (što, se) nesvrš. 〈prez. krádem (se), imp. krádi (se), pril. sad. krádūći (se), prid. rad. krȁo (se), prid. trp. kràden, gl. im. kràdēnje〉 1. {{001f}}(što) protivno zakonu, običajima i moralu uzimati tuđe, otuđivati čije u svoju korist (ob.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
trȁćiti — (što) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. ćēći, gl. im. ćēnje〉 tratiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tràjati — (što) nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 reg. tratiti, trošiti uludo, uzalud rasipati ⃞ {{001f}}dok traje, nek laje dok ima, nek se neštedimice troši; ∼ dane (godine itd.) živjeti bez posebnih pobuda, živjeti da život prođe … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vjȅtar — vjȅt|ar m 〈G tra, N mn vjètrovi/ tri knjiš.〉 1. {{001f}}meteor. a. {{001f}}općenito strujanje zraka b. {{001f}}horizontalno strujanje zraka [∼ar jača; ∼ar slabi; ∼ar podiže prašinu; ∼ar dere (o osobito jakom vjetru na usjecima, u gudurama itd.)] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vrijéme — sr 〈G vrȅmena, N mn vremèna, G vreménā〉 1. {{001f}}dimenzija univerzuma prema kojoj je uređen nepovratni slijed pojava 2. {{001f}}mjera za vrijeme [neko ∼ a. prema kontekstu ograničeno vrijeme u kojem se što događa – to ljepilo djeluje, ali ne… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika