- teodicéja
- -e ž (ẹ̑) filoz. opravičevanje božje pravičnosti glede na dopuščanje, obstajanje zla: reševati vprašanje teodiceje; teodiceje raznih filozofov
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
teodicéja
Look at other dictionaries:
teodicéja — ž rel. 1. {{001f}}učenje koje ograđuje Boga od postojećeg zla na svijetu; Bog je uzročnik svega što je lijepo i dobro, a postojanje zla ne dovodi u sumnju dobrotu Božju; pojam u filozofiju uveo Leibniz (1710) 2. {{001f}}u proširenom smislu,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
teodiceja — teodicéja ž DEFINICIJA rel. 1. učenje koje ograđuje Boga od postojećeg zla na svijetu; Bog je uzročnik svega što je lijepo i dobro, a postojanje zla ne dovodi u sumnju dobrotu Božju; pojam u filozofiju uveo Leibniz (1710) 2. u proširenom smislu,… … Hrvatski jezični portal
teologija — teològija ž DEFINICIJA 1. pov. kod starih Grka sve pjesme i priče o bogovima 2. rel. ukupnost učenja o Bogu i vjeri; bogoslovlje 3. meton. škola u kojoj se uči teologija SINTAGMA apofatička teologija teologija koja uči da je svaki govor… … Hrvatski jezični portal
