- čírav
- -a -o prid. (í) med. poln čirov: čirave noge / izrezati čiravi del želodca del, na katerern je čir
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
čirav — čȉrav prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji je pun čireva ETIMOLOGIJA vidi čir … Hrvatski jezični portal
čı̏ravac — m (čı̏ravica ž) 〈G āvca, N mn āvci〉 onaj koji ima čireve na koži, koji je čirav, koji je u čirevima; čiraš … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
čı̏ravōst — ž stanje onoga koji je čirav … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vezikulozan — vȅzikulōzan prid. <odr. znī> DEFINICIJA anat. čirav, prištav ETIMOLOGIJA lat. vesiculosus … Hrvatski jezični portal
čiravac — čȉravac m <G āvca, N mn āvci> DEFINICIJA onaj koji ima čireve na koži, koji je čirav, koji je u čirevima; čiraš ETIMOLOGIJA vidi čir … Hrvatski jezični portal
čiravost — čȉravōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA stanje onoga koji je čirav ETIMOLOGIJA vidi čir … Hrvatski jezični portal
ulcerózen — zna o prid. (ọ̑) med. razjeden, čirav: ulcerozno tkivo / ulcerozno vnetje črevesne sluznice ulkusno … Slovar slovenskega knjižnega jezika