- stavítelj
- -a m (ȋ) zastar. graditelj: stavitelj gradu, katedrale
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
štàvitelj — m onaj koji štavi; štavilac … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
štavitelj — štàvitelj m DEFINICIJA onaj koji štavi; štavilac ETIMOLOGIJA vidi štaviti … Hrvatski jezični portal
štàvilac — m 〈G ioca, V ioče, N mn ioci〉, {{c=1}}v. {{ref}}štàvitelj{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
štavilac — štàvilac m <G ioca, V ioče, N mn ioci> DEFINICIJA v. štavitelj ETIMOLOGIJA vidi štaviti … Hrvatski jezični portal
varga — vȃrga m <N mn e> DEFINICIJA reg. 1. obrtnik koji štavi kožu; kožar, štavitelj 2. zast. opančar, obućar ONOMASTIKA pr. (prema zanimanju): Vȃrga (3490, Međimurje, I Slavonija, Baranja, Zagorje, Koprivnica, Kaligarić, Opančar, Šuster),… … Hrvatski jezični portal