- stáničje
- tudi staníčje -a s (ȃ; ȋ) zastar. celičje: rastlinsko staničje // tkivo: maščobno staničje
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
stànīčje — sr, {{c=1}}v. {{ref}}tkivo{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
staničje — stànīčje sr DEFINICIJA v. tkivo ETIMOLOGIJA vidi stanica … Hrvatski jezični portal
tkîvo — sr 1. {{001f}}biol. skup stanica živih bića različita sastava [epitelno ∼; potporno ∼; mišićno ∼; živčano ∼]; staničje 2. {{001f}}ono što sastavom i živošću podsjeća na tkivo [živo ∼ grada] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tkivo — tkȋvo sr DEFINICIJA 1. biol. skup stanica živih bića različita sastava [epitelno tkivo; potporno tkivo; mišićno tkivo; živčano tkivo]; staničje 2. ono što sastavom i živošću podsjeća na tkivo [živo tkivo grada] ETIMOLOGIJA v. tkati … Hrvatski jezični portal
hitin — hìtīn m <G hitína> DEFINICIJA biol. netopljiv polisaharid od kojeg se sastoji vanjski oklop mnogih životinja (rakovi, kukci, stonoge i dr.) te koji izgrađuje staničje brojnih gljiva i lišaja ETIMOLOGIJA grč. khitṓn: haljina, oklop + in … Hrvatski jezični portal