Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
stajati — stàjati nesvrš. <prez. stòjīm, pril. sad. stòjēći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (Ø) a. biti nepomičan, ne kretati se, opr. kretati (se), micati (se), voziti (se) b. biti na nogama, opr. ležati, sjediti 2. (Ø) imati cijenu; koštati (o robi) 3 … Hrvatski jezični portal
stajati — stȁjati (Ø) nesvrš. <prez. jēm, pril. sad. jūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA zaustavljati se [stajati pred semaforima], usp. stati ETIMOLOGIJA vidi stati … Hrvatski jezični portal
stàjati — nesvrš. 〈prez. stòjīm, pril. sad. stòjēći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(∅) a. {{001f}}biti nepomičan, ne kretati se, opr. kretati se, micati se, voziti se b. {{001f}}biti na nogama, opr. ležati/sjediti 2. {{001f}}(∅) imati cijenu; koštati (o robi) 3 … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dúbiti — dúbiti1 (∅) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. dúbēći, gl. im. dúbljēnje〉 stajati uspravno, dupke ⃞ {{001f}}∼ na glavi 1. {{001f}}stajati s nogama gore 2. {{001f}}činiti nemoguće, poduzimati sve i svašta da bi se nešto postiglo dúbiti2 nesvrš. 〈prez.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kȍštati — nesvrš. 〈prez. kòštām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(∅) imati kupovnu ili prodajnu cijenu; stajati 2. {{001f}}(čega) pren. tražiti, zahtijevati izdatke, troškove, napore itd. [to će me ∼ zdravlja] ⃞ {{001f}}koštat će ga glave stajat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lı̏pov — prid. koji je od lipe [∼ čaj] ⃞ {{001f}}(stajati) kao ∼ svetac stajati ukočeno i zbunjeno ili nekorisno; ukrutiti se, ukočiti se, uštogljiti se, uštapiti se … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prȍpāst — ž 〈I sti/ šću〉 1. {{001f}}potpuno uništenje svega (kao posljedica katastrofe, nesreće itd.) 2. {{001f}}materijalni ili moralni pad; slom, upropaštenje [naći se (stajati) na rubu ∼i; srljati u ∼] 3. {{001f}}prestanak postojanja; smrt ⃞… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȃnj — m 〈N mn pánjevi〉 1. {{001f}}a. {{001f}}dio drveta koji ostaje uz korijen kad se stablo otpili i sruši b. {{001f}}debeli komad drveta [mesarski ∼] 2. {{001f}}krupan komad balvana, klada koja služi za sječenje, za cijepanje drva; drvocjep 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vrȃt — m 〈N mn vrȁtovi〉 1. {{001f}}anat. dio tijela čovjeka ili životinje koji spaja glavu s trupom 2. {{001f}}dio nekog predmeta koji spaja njegova dva dijela 3. {{001f}}suženi ili tanji dio nekog predmeta (violina i sl. instrumenti) ⃞ {{001f}}baciti… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vèslo — vèsl|o sr 〈G mn vesálā〉 pomagalo od duga drva koje na jednom kraju završava u obliku lopatice, a služi za pokretanje čamaca i dr. plovila [biti, stajati na ∼u veslati u većem brodu na vesla za razliku od biti (stajati) na kormilu ili za kormilom] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
