- smilováti se
- -újem se dov. (á ȗ) zastar. usmiliti se: smilovati se revežev
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
smilováti se
Look at other dictionaries:
smilovati — smȉlovati se (komu) svrš. <prez. smȉlujēm se, pril. pr. āvši se, prid. rad. smȉlovao se, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. osjetiti samilost, suosjećanje prema komu, sažaliti se nad kim 2. poštedjeti koga, ne izvršiti nad kim kaznu, prestati ga… … Hrvatski jezični portal
dȕšēvno — pril. kao onaj koji ima dušu, na način onoga koji ima dušu, kao onaj koji se zna smilovati [postupiti ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pòmilovati — (koga, što) svrš. 〈prez. pòmilujēm, pril. pr. āvši, imp. pòmilūj, prid. trp. pòmilovān〉 1. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}milovati{{/ref}} 2. {{001f}}osloboditi kazne ili smanjiti kaznu osuđeniku 3. {{001f}}crkv. knjiš. smilovati se … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
umilostíviti — (koga, se) svrš. 〈prez. umilòstīvīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. umilòstīvljen〉 1. {{001f}}(koga) učiniti koga milostivim, otkloniti čiju zlovolju 2. {{001f}}(se) postati milostiv; smilovati se; iskazati neku milost ili čast (mnogo… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pomilovati — pòmilovati (koga, što) svrš. <prez. pòmilujēm, pril. pr. āvši, imp. pòmilūj, prid. trp. pòmilovān> DEFINICIJA 1. v. milovati 2. osloboditi kazne ili smanjiti kaznu osuđeniku 3. crkv. knjiš. smilovati se ETIMOLOGIJA po + v. mio, milovati … Hrvatski jezični portal
umilostiviti — umilostíviti (se) svrš. <prez. umilòstīvīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. umilòstīvljen> DEFINICIJA 1. (koga) učiniti koga milostivim, otkloniti čiju zlovolju 2. (se) postati milostiv; smilovati se; iskazati neku milost ili čast… … Hrvatski jezični portal
duševno — dȕšēvno pril. DEFINICIJA kao onaj koji ima dušu, na način onoga koji ima dušu, kao onaj koji se zna smilovati [postupiti duševno] ETIMOLOGIJA vidi duša … Hrvatski jezični portal
eleison — elèisōn uzv. DEFINICIJA kat. u molitvi (Bogu): smiluj se! budi milostiv! ETIMOLOGIJA grč. elaȋn: smilovati se … Hrvatski jezični portal
elemozina — elèmōzina (elemozína) ž DEFINICIJA reg. milodar što se daje u crkvi; lemozina [davati elemozinu] ETIMOLOGIJA grč. eleēmosýnē: milostinja ≃ eleeȋn: smilovati se … Hrvatski jezični portal
