Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
sluznica — slúznica ž DEFINICIJA anat. tanka, vlažna opna na unutrašnjoj strani nekih organa; sluzokoža [sluznica nosa; sluznica probavnih organa] ETIMOLOGIJA vidi sluz … Hrvatski jezični portal
slúznica — ž anat. tanka, vlažna opna na unutrašnjoj strani nekih organa; sluzokoža [∼ nosa; ∼ probavnih organa] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vnéti — vnámem dov., vnêmi vnemíte; vnél; nam. vnét in vnèt (ẹ á) 1. narediti, povzročiti, da kaj začne goreti: vneti stenj pri petrolejki / z lečo zbrani sončni žarki vnamejo papir 2. ekspr. narediti, povzročiti, da se kaj začne z veliko silo,… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
vonjáven — vna o prid. (ȃ) nanašajoč se na vonjavo: vonjavna snov / vonjavna sluznica vohalna sluznica; vonjavne žleze živali … Slovar slovenskega knjižnega jezika
želódčen — čna o prid. (ọ̑) nanašajoč se na želodec: želodčne mišice, stene; želodčna sluznica / želodčni katar; želodčni krči / želodčne bolezni; večkrat ima želodčne težave ♦ biol. želodčni sok prebavni sok, ki ga izloča želodčna sluznica; med. želodčni… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
alèrgija — ž 1. {{001f}}(∅, na što) pat. imunološka reakcija preosjetljivosti, obilježena kožnim promjenama, otokom sluznica, bronhospazmom i drugim simptomima; promijenjena reaktivnost, hiperergija, hipersenzitivnost 2. {{001f}}(na koga, na što) pren.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
hèrpes — m pat. virusno oboljenje, ob. u obliku mjehurića na mjestu gdje sluznica prelazi u kožu; jaglina, kosopasica, perutac, pljuskavica ✧ {{001f}}grč … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kàvērna — ž 〈G mn ā/ ī〉 1. {{001f}}a. {{001f}}pat. šupljina nastala raspadanjem plućnog tkiva kod tuberkuloze b. {{001f}}anat. krvna žila, ispunjena krvlju, može znatno proširiti i povećati obim dijela tijela u kojem se nalazi (penis, klitoris, sluznica… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pòlip — m 1. {{001f}}zool. a. {{001f}}morski beskralješnjak glavonožac s osam krakova kojima hvata plijen (Octopus vulgaris); hobotnica, oktopod b. {{001f}}〈mn〉 primitivni višestanični organizmi cjevasta oblika, koji pripadaju mješincima, žive u moru,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vézati — (što, se) dv. 〈prez. vêžēm (se), pril. sad. véžūći (se), pril. pr. āvši (se), gl. im. ānje〉 1. {{001f}}a. {{001f}}spojiti/spajati dva kraja (užeta i sl.) uzlom ili omčom b. {{001f}}obaviti/obavijati (uže i sl.) oko čega i pričvrstiti; svezati 2.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
