- sanktuárij
- -a m (á) knjiž. del cerkve, namenjen za glavni oltar in duhovščino; prezbiterij: stopiti v sanktuarij
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
sanktuarij — sanktùārīj (sanktuȃrij) m DEFINICIJA kat. 1. mjesto gdje se čuvaju relikvije 2. svetište, dio crkve oko glavnog oltara 3. pren. a. skrovito nepristupačno mjesto, dopušteno samo određenim osobama b. utočište, pribježište, sklonište ETIMOLOGIJA lat … Hrvatski jezični portal
svȅtīšte — sr mjesto koje se pohodi kao osobito štovano u vjerskom životu; sanktuarij … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
svetište — svȅtīšte sr DEFINICIJA mjesto koje se pohodi kao osobito štovano u vjerskom životu; sanktuarij ETIMOLOGIJA vidi svet … Hrvatski jezični portal