- samožív
- -a -o prid. (ȋ í) knjiž. ki živi sam iz sebe: samoživa volja ga je reševala
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
samožív
Look at other dictionaries:
samoživ — sȁmožīv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji živi samo za sebe i misli samo na sebe, koji nema osjećaja za druge, koji nema potrebe za drugima; egoističan, sebeljubiv, opr. društven ETIMOLOGIJA samo + v. živ … Hrvatski jezični portal
samoživo — sȁmožīvo pril. DEFINICIJA na samoživ način ETIMOLOGIJA vidi samoživ … Hrvatski jezični portal
samoživost — samòživōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga koji je samoživ ETIMOLOGIJA vidi samoživ … Hrvatski jezični portal
samoživac — samožívac m <G vca, N mn vci, G samòžīvācā> DEFINICIJA onaj koji je samoživ ETIMOLOGIJA vidi samoživ … Hrvatski jezični portal
egocèntričan — egocèntrič|an prid. 〈odr. čnī〉 psih. koji sebe vidi kao središte svega, koji je bitno usmjeren na svoje ja (ego) [dijete je ∼no, ali nije egoistično]; samoživ … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
hàjvān — m 〈G hajvána〉 reg. ekspr. 1. {{001f}}a. {{001f}}živinče, životinja b. {{001f}}〈zb.〉 stoka, marva 2. {{001f}}pejor. onaj koji je beskarakteran, samoživ, priglup; onaj koji se ponaša poput životinje ∆ {{001f}}∼ hećim reg. veterinar ⃞ {{001f}}jadni… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nèdruštven — prid. 〈odr. ī〉 koji ne voli društvo; samoživ … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
samožívac — m (samožìvica ž) 〈G vca, N mn vci, G samòžīvācā〉 onaj koji je samoživ … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
samòživōst — ž svojstvo onoga koji je samoživ … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sȁmopāšan — prid. 〈odr. šnī〉 knjiš. koji je sam sebi dovoljan; sklon tome da se izolira od drugih; samoživ, samodovoljan, isključiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
