- rubídij
- -a m (í) kem. mehka lahka kovina, ki se na zraku vžge, element Rb: rubidij in cezij
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
rubidij — rùbīdīj (rubȋdīj) m <G a> DEFINICIJA kem. element (simbol Rb, atomski br. 37), alkalni srebrnastobijeli metal ETIMOLOGIJA nlat. rubidium ← rubidus: crven, zbog dvije crvene pruge u njegovu spektru … Hrvatski jezični portal
Rb — DEFINICIJA kem. simbol za element rubidij … Hrvatski jezični portal