Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
retardírati — (∅) dv. 〈prez. retàrdīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 biti u retardaciji; zaostati/zaostajati ✧ {{001f}}njem. ← lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
retardirati — retardírati (Ø) dv. <prez. retàrdīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA biti u retardaciji; zaostati/zaostajati ETIMOLOGIJA njem. retardieren ≃ lat. retardare ≃ re + tardus: spor … Hrvatski jezični portal
retardacijski — retardácījskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na retardaciju ETIMOLOGIJA vidi retardirati … Hrvatski jezični portal
retardirajući — retardírajūći pril. DEFINICIJA koji retardira, koji ima svojstvo retardacije ETIMOLOGIJA vidi retardirati … Hrvatski jezični portal
retardiran — retàrdīran prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji je zaostao u duševnom razvoju; duševno zaostao ETIMOLOGIJA vidi retardirati … Hrvatski jezični portal
retardacija — retardácija ž DEFINICIJA 1. općenito, usporavanje, zaustavljanje, zadržavanje nekog procesa; odgađanje 2. pat. zaostajanje u razvoju; mentalna, duševna zaostalost 3. knjiž. zadržavanje ili usporavanje epske radnje ETIMOLOGIJA vidi retardirati … Hrvatski jezični portal
