- rekurírati
- -am dov. in nedov. (ȋ) knjiž. vrniti se (na kako stvar, dejstvo): pogosto rekurirati na nekatera dejstva, spoznanja ◊ jur. rekurirati nekdaj pritožiti se zoper sklep v pravdnem postopku
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
rekurirati — rekurírati dv. <prez. rekùrīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. obratiti se, obraćati se komu za pomoć, potražiti utočište 2. pravn. uložiti, ulagati žalbu, ob. višestupanjskom sudu; žaliti se ETIMOLOGIJA njem … Hrvatski jezični portal
rekurzija — rekùrzija ž DEFINICIJA inform. sposobnost rutine (4) u kompjuteru da poziva samu sebe ETIMOLOGIJA vidi rekurirati … Hrvatski jezični portal
rekurencija — rekurèncija ž DEFINICIJA pravn., v. rekurs ETIMOLOGIJA vidi rekurirati … Hrvatski jezični portal
rekurzivan — rȅkurzīvan prid. DEFINICIJA povratni SINTAGMA rekurzivne formule mat. formule kojima se u nekim slučajevima može sukcesivno mijenjati forma funkcije i tako lakše doći do rješenja ETIMOLOGIJA vidi rekurirati … Hrvatski jezični portal
rekurens — rekùrens m DEFINICIJA 1. pat. zarazna bolest, jaka i visoka groznica uzrokovana spirohetama, javlja se u više navrata; povratna groznica 2. anat. ogranak živca vagusa koji povezuje grkljan i dijelove dušnika i jednjaka ETIMOLOGIJA vidi rekurirati … Hrvatski jezični portal
rekurent — rekùrent (rekurȅnt) m <G mn nātā> DEFINICIJA onaj koji rekurira, koji ulaže žalbu višem sudu; žalitelj, žalilac ETIMOLOGIJA vidi rekurirati … Hrvatski jezični portal
rekurentan — rekùrēntan prid. <odr. tnī> DEFINICIJA ob. u: SINTAGMA rekurentni stihovi knjiš. stihovi u kojima se slova mogu čitati običnim, ali i obrnutim redom, a da se pritom ne mijenja ni oblik ni smisao (ob. u srednjovjekovnoj poeziji) ETIMOLOGIJA… … Hrvatski jezični portal
rekurs — rèkurs m DEFINICIJA pravn. žalba višestupanjskom sudu na presudu nižestupanjskoga suda; rekurencija ETIMOLOGIJA vidi rekurirati … Hrvatski jezični portal