- razoblíčiti
- -im dov. (í ȋ) knjiž. skaziti, iznakaziti: bolezen je razobličila njeno telo / pisatelj je realnost razobličil ∙ knjiž. pri pranju se je obleka razobličila izgubila pravilno obliko
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
razoblíčiti
Look at other dictionaries:
razoblíčiti — (koga, što) svrš. 〈prez. razòblīčīm, pril. pr. īvši, prid. trp. razòblīčen〉 razotkriti, demaskirati kakvu rabotu ili čije djelovanje (u prvotnom značenju skinuti kome masku s lica) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
razobličiti — razoblíčiti (koga, što) svrš. <prez. razòblīčīm, pril. pr. īvši, prid. trp. razòblīčen> DEFINICIJA razotkriti, demaskirati kakvu rabotu ili čije djelovanje (u prvotnom značenju skinuti kome masku s lica) ETIMOLOGIJA raz + v. oblik … Hrvatski jezični portal
razobličavati — razobličávati nesvrš. <prez. razoblìčāvām, prid. trp. razoblìčāvān> DEFINICIJA v. razobličiti, razobličivati ETIMOLOGIJA vidi razobličiti … Hrvatski jezični portal
razobličivati — razobličívati (koga, što) nesvrš. <prez. razoblìčujēm, pril. sad. razoblìčujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. razobličiti ETIMOLOGIJA vidi razobličiti … Hrvatski jezični portal
razobličávati — nesvrš. 〈prez. razoblìčāvām, prid. trp. razoblìčāvān〉, {{c=1}}v. {{ref}}razobličiti{{/ref}}, {{ref}}razobličivati{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
razobličívati — (koga, što) nesvrš. 〈prez. razoblìčujēm, pril. sad. razoblìčujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}razobličiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
