- razljúčenost
- -i ž (ȗ) zastar. jeza: nič ni moglo pomiriti njegove razljučenosti
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
razljúčenost
Look at other dictionaries:
razljućenost — ràzljūćenōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je razljućen ETIMOLOGIJA vidi razljutiti … Hrvatski jezični portal