Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
rázboritōst — ž 1. {{001f}}osobina onoga koji je razborit 2. {{001f}}fil. a. {{001f}}ljudska umska sposobnost ispravnog razlikovanja dobra i zla (Aristotel) b. {{001f}}krepost koja čovjeku pomaže da usmjeruje svojevoljno djelovanje prema određenom cilju (T.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
razboritost — rázboritōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA 1. osobina onoga koji je razborit 2. fil. a. ljudska umska sposobnost ispravnog razlikovanja dobra i zla (Aristotel) b. krepost koja čovjeku pomaže da usmjeruje svojevoljno djelovanje prema… … Hrvatski jezični portal
nerázboritōst — ž osobina onoga koji je nerazborit, opr. razboritost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rȁzūm — m sposobnost poimanja, logičkog mišljenja, zaključivanja i rasuđivanja; um, pamet, razboritost ⃞ {{001f}}hladan ∼ rasuđivanje koje nije sputano osjećajima; privesti ∼u urazumiti; zdrav ∼ zdravo, logično, normalno rasuđivanje … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rázbor — m sposobnost logičkog mišljenja, prosuđivanja, shvaćanja stvarnosti; razboritost, razložnost, razum … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rèzōn — m 〈G rezóna〉 1. {{001f}}stav, razlog na kojem se zasnivaju čiji postupci i držanje 2. {{001f}}razboritost, uviđanje ⃞ {{001f}}ima (nema) ∼a pametno je (nije pametno), korisno je (nije korisno) ✧ {{001f}}fr … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sjèdine — ž mn 1. {{001f}}sijeda kosa, sijede vlasi 2. {{001f}}retor. meton. zrelost, razboritost i iskustvo časne starosti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zrȅlōst — ž 1. {{001f}}stanje ploda na vrhuncu prirodnog ciklusa; zreloća, zrelina 2. {{001f}}a. {{001f}}stanje organizma koji se potpuno razvio b. {{001f}}pren. visok stupanj intelektualnog razvoja; razboritost, sposobnost ∆ {{001f}}ispit ∼i pov. završni… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ȗmlje — sr 1. {{001f}}zast. reg., {{c=1}}v. {{ref}}inteligencija (1){{/ref}} 2. {{001f}}mudrost, razboritost ⃞ {{001f}}dati ∼ za bezumlje posl. postupiti bezumno kad je trebalo postupiti mudro … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sjedine — sjèdine ž mn DEFINICIJA 1. sijeda kosa, sijede vlasi 2. retor. meton. zrelost, razboritost i iskustvo časne starosti ETIMOLOGIJA vidi sijed … Hrvatski jezični portal
