razbíjati

razbíjati
-am nedov., stil. razbijála (í) 1. z udarcem, udarci delati iz česa majhne, drobne dele: razbijati skalo; razbijati s kladivom; skala se je kotalila po bregu in se razbijala / razbijati na manjše dele; pren., ekspr. s svojim delovanjem razbija temelje naše družbe ♦ fiz. razbijati atome // nasilno delati, da se kaj zelo poškoduje: stavkajoči delavci so razbijali stroje; v pijanosti razbija // delati, povzročati, da kaj zaradi udarca, padca a) razpade na majhne, drobne dele: nerodna je, pri pomivanju pogosto razbija posodo; tanki kozarci se radi razbijajo b) se zelo poškoduje, uniči: otroci pri igri razbijajo igrače; razbijati pohištvo 2. udarjati z nogo, z roko ob kaj: konji so razbijali ob tla; razbijati s pestjo po vratih; močno razbijati // nav. ekspr. s takim udarjanjem delati, povzročati (velik) hrup: pijanec je kričal in razbijal; ne razbijaj, saj boš zbudil celo hišo 3. ekspr. glasno igrati, močno tolči: vsako popoldne sede za klavir in razbija; razbijati na boben / glasba mu razbija po glavi, v ušesih zaradi prevelike glasnosti neprijetno učinkuje nanj 4. ekspr. močno biti, utripati: srce ji je razbijalo od strahu / žila na senceh mu razbija; brezoseb. v glavi mi divje razbija 5. nav. ekspr. delati, povzročati, da kaka celota preide v dele: razbijati prevelika obdelovalna zemljišča / razbijati skupine v več manjših // delati, povzročati, da kaj prenehava obstajati: s svojim vmešavanjem rada razbija zakone / razbijati sovražnikove patrulje / razbijati enotnost 6. ekspr. jemati pomen, veljavo, vrednost: razbijati iluzije; z dokazovanjem razbijati zmotne teorije ● ekspr. strokovnjaki si že dolgo razbijajo glave s tem problemom veliko razmišljajo o njem; ekspr. s tem si ne bom razbijal glave delal skrbi; sveti Matija led razbija, če ga ni, ga pa naredi okoli 24. februarja se vreme navadno spremeni razbijáje: razbijaje po vratih, je zbudil otroke razbijajóč -a -e: umiriti razbijajoče srce

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Игры ⚽ Поможем написать курсовую

Look at other dictionaries:

  • razbíjati — (što, se) nesvrš. 〈prez. ràzbījām (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}razbiti{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • razbijati — razbíjati (što, se) nesvrš. <prez. ràzbījām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. razbiti ETIMOLOGIJA vidi razbiti …   Hrvatski jezični portal

  • dezintegrírati — (koga, što, se) dv. 〈prez. dezintègrīrām (se), pril. sad. ajūći (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. dezintègrīrān, gl. im. ānje〉 provesti/provoditi dezintegraciju ili biti/bivati izvrgnut dezintegraciji, razbiti/razbijati cjelinu,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • dȍsada — dȍsad|a ž osjećaj praznine i nezanimljivosti izazvan ispraznošću, glupavošću, ponavljanjem događanja [razbijati ∼u; umirati od ∼e]; dosadnost …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • gláva — gláv|a ž 〈A glȃvu, N mn glȃve〉 1. {{001f}}anat. a. {{001f}}dio tijela čovjeka i viših životinja koji sadrži mozak, usta i osjetilne organe b. {{001f}}gornji dio neke strukture ili organa [∼a gušterače] 2. {{001f}}taj dio tijela kao sjedište uma,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • gòniti — (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. gȍnīm (se), pril. sad. gȍnēći (se), gl. im. gȍnjēnje〉 1. {{001f}}a. {{001f}}tjerati pred sobom prema nekom odredištu [∼ stoku na pašu] b. {{001f}}prevoziti, upravljati u kretanju [∼ kolima i zapregom] 2.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • komàdati — (što) nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}dijeliti, rezati na komade [∼ meso] 2. {{001f}}ekspr. a. {{001f}}razbijati, dijeliti na komade neku cjelinu [∼ državu] b. {{001f}}čupanjem, grizenjem i sl. razdirati [zvijeri… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kȑhati — nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(što) udarima činiti da se što razbije u više komada; razbijati, tucati [∼ kamen] 2. {{001f}}(se, što) upotrebom (se) oštećivati na površini, {{c=1}}usp. {{ref}}otkrhnuti{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • mòzgati — (∅, što, o čemu, o komu) nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 razg. misliti u nastojanju da se donese sud, zaključak itd.; napeto razmišljati; razbijati glavu čim …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pr̀štiti — (∅) nesvrš. 〈prez. pr̀štīm, pril. sad. pr̀štēći, gl. im. pr̀štēnje〉 iz jedne točke ili izvora razbijati se na sve strane u kapljicama ili sitnim česticama; vrcati (1) [voda pršti; iskre pršte] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”