Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
provocirati — provocírati (koga, što) dv. <prez. provòcīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. provòcīrān, gl. im. ānje> DEFINICIJA (iz)vršiti provokaciju, provokacije [provocirati policiju; provocirati porod]; izazvati/izazivati ETIMOLOGIJA… … Hrvatski jezični portal
provocírati — dv. 〈prez. provòcīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. provòcīrān, gl. im. ānje〉 (koga, što) (iz)vršiti provokaciju, provokacije; izazvati/izazivati [∼ policiju; ∼ porod] ✧ {{001f}}njem. ← lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
provokacija — provokácija ž DEFINICIJA 1. a. izazov, izazivanje b. dipl. izazovno ponašanje neke države ili njezinog predstavnika, kojem je cilj navesti drugu državu na protupravni čin ili međunarodnopravni delikt 2. postupak provokatora 3. med. a. izazivanje… … Hrvatski jezični portal
provokantan — provokàntan prid. <odr. tnī> DEFINICIJA v. provokativan [provokantno pitanje] ETIMOLOGIJA vidi provocirati … Hrvatski jezični portal
provokantno — provokàntno pril. DEFINICIJA na provokantan način [provokantno pitati] ETIMOLOGIJA vidi provocirati … Hrvatski jezični portal
provokativan — prȍvokatīvan prid. <odr. vnī> DEFINICIJA koji provocira [provokativno pitanje; provokativna haljina]; izazovan, provokantan ETIMOLOGIJA vidi provocirati … Hrvatski jezični portal
provokator — provòkātor (provokȃtor) m DEFINICIJA lažni istomišljenik (buntovnik, nezadovoljnik i sl.) koji iznuđuje kompromitirajuće izjave i kažnjive postupke ETIMOLOGIJA vidi provocirati … Hrvatski jezični portal
provokatorka — provòkātorka (provòkātorica) ž DEFINICIJA v. provokator ETIMOLOGIJA vidi provocirati … Hrvatski jezični portal
provokatorski — provòkātorskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na provokatore ETIMOLOGIJA vidi provocirati … Hrvatski jezični portal
provokatorski — provòkātorski pril. DEFINICIJA kao provokator, na način provokatora ETIMOLOGIJA vidi provocirati … Hrvatski jezični portal
